Ispis Email

DALIBOR MATANIĆ

dalibor matanic    Rođen 21.01.1975. u Zagrebu.

    Nakon završene VII. gimnazije 1993. upisuje filmsku i TV režiju
    na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. 

    Diplomirao zbog svojih strpljivih roditelja.

    Do sada autor i ko-autor višestruko nagrađivanih dokumentarnih filmova:
    "Derbi" (1996), "Metropola" (1998), "Bag" (1999), "Sretno" (1999),
    "Kad naša glazba zagrmi" (2000), kratkog igranog filma "Tišina" (2000),
    pilot epizode tv-serije "Novakovi" (2000), video-spotova, reklama te festivalskih špica.

 

2000. godine nagrađen "Oktavijanom" u kategoriji najboljeg promidžbenog filma kao ko-autor špice prvog Motovun film festivala, a 2001. godine nagrađen "Oktavijanom" u kategoriji najboljeg promidžbenog filma kao ko-autor špice pulskog festivala.

Njegov prvi igrani film BLAGAJNICA HOĆE IĆI NA MORE (2000) na festivalu hrvatskog filma "Pula 2000" nagrađen je zlatnim arenama za glavnu žensku ulogu, sporednu žensku ulogu, najbolju montažu te nagradom "Breza" za najboljeg režisera debitanta.
Na festivalu u Cottbusu, Njemačka, dobio je nagradu za najboljeg europskog redatelja debitanta.
Film "Blagajnica hoće ići na more" je dobio čast otvoriti jubilarni 30. filmski festival "New directors/new films" u New Yorku u ožujku ove godine. Osim nagrade za najbolju glumicu na festivalu u Sochiju u Rusiji, film je polučio i veliki uspjeh u domaćoj kino-mreži gdje ga je vidjelo preko 50.000 gledatelja te na HTV-u gdje je imao preko 55% gledanosti tog dana što mu je dalo epitet najgledanijeg filma godine. Njegov moto je "radim skupe reklame i jeftine filmove" kao jedini mogući oblik djelovanja i preživljavanja u Lijepoj našoj.
 
2002. izlazi kratki igrani film SUŠA kao prvi od šest kratkih igranih filmova o intimi djevojaka širom svijeta koji će tvoriti omnibus nazvan "6/6". "Suša" je na Danima hrvatskog filma 2002. dobila nagradu "Oktavijan" za najbolji kratki igrani film, te specijalnu nagradu KODAK za najbolju fotografiju. 2003. Suša se predstavila u Cannesu, u programu Quinzaine des Realizateurs (Director's fortnight). Suša je dobitnik dvaju specijalnih priznanja žirija u Genevi i Trstu.

 

2002. izlaze FINE MRTVE DJEVOJKE (scenaristička suradnja s Matom Matišićem) koje se sukobljavaju s zatomljenim zlom i malograđanštinom u Zagrebu danas. Film osvaja sedam nagrada na Pulskom festivalu te godine uključujući Grand Prix - Veliku zlatnu arenu za najbolji film, nagradu publike za najbolji film te nagradu kritike Oktavijan za njabolji film.

Film je po mnogim anketama proglašen najboljim filmom unazad deset godina u Hrvatskoj, a u hrvatskim kinima ga je vidjelo preko 20000 ljudi, imao je uspješnu međunarodnu kino distribuciju u mnogim zemljama: SAD, Njemačkoj, Kanadi, Poljskoj, SiCG. Film je bio hrvatski kandidat za nagradu Oscar, obišao je više od 100 međunarodnih festivala i dobio niz nagrada. 

2005. izlazi 100 MINUTA SLAVE (scenarij potpisuje hrvatski pisac Robert Perišić s kojim suradnja započinje nakon odgledanog Dogvillea, Larsa Von Triera u Cannesu) koji se bavi nesretnom ljubavi između gluhonijeme slikarice Slave Raškaj i njenog učitelja Bele Čikoša koji se uplaši pred ljubavi i okrene društvu i tradiciji. Film nije klasični biografski film već analiza ljudskog straha. Film je dobitnik Zlatne arene za sporednu mušku ulogu i kostimografiju na Pulskom festivalu. Uz Sanju Vejnović u ulozi Slave Raškaj za koju mnogi kritičari tvrde da je jedna od najboljih uloga u povijesti domaćeg filma, divna suradnja je ostvarena i s velikanom ex-Yu filma, Mikijem Manojlovićem.

2006. izlazi VOLIM TE, film nastao u kompletnoj produkciji HRT-a koji analizira modernu urbanu zagrebačku generaciju 2000 preko glavnog lika koji se slučajno zarazi AIDS-om. Film je presedan po tome što je dogovorom prvo imao televizijsku premijeru (i milijunski auditorij) te je nakon toga krenuo na bogatu festivalsku turneju. Film je dobitnik nagrade u Strasbourgu za najbolji europski TV film. Film je također dobitnik Zlatne arene za kameru i montažu na Pulskom festivalu, dobitnik je nagrade publike - glavne nagrade na Silk Road film festivalu u Turskoj, nagrade mladog žirija u Genevi te se prikazivao u kino distribuciji u New Yorku.

2008. izlazi KINO LIKA, film nastao prema istoimenoj knjizi Damira Karakaša. Film je dobitnik Cinelink nagrade za razvoj projekta pri Sarajevo film festivalu.  Film je prikazan kao hrvatsko-bosanska koprodukcija na marketima u Berlinu i Cannesu i slovi za jedno od najšokantnijih ostvarenja novije hrvatske filmske proizvodnje posebno uloga Olge koju glumi filmska debitantica Areta Ćurković koja je nagrađena Brezom na Pulskom festivalu gdje je film dobio i nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu te najbolju šminku. Film je dobitnik Grand Prix-a Matad'or te studentske nagrade na Noordelijk film festivalu u Nizozemskoj, dobitnik je nagrade mladog žirija na festivalu u Montpellieru, Grand Prix-a "Golden Olive" te priznanja grada Galipolja na festivalu europskog filma u Lecceu te nagrade za najboljeg redatelja na Alexandria film festivalu. Film je u hrvatskim kinima vidjelo gotovo 20000 ljudi.  

2009. izlazi kratki film TULUM, ili 2/6, nastavak “Suše” čija se radnja događa u Vukovaru. U glavnoj ulozi ponovno je Leona Paraminski. Film je uvršten u konkurenciju Semaine de la Critique (Critic's week-a) u Cannesu. Također,film je uvršten i u konkurenciju prestižnog Clermont-FerrandaDobitnik je nagrade za režiju i glazbu na Danima hrvatskog filma.  Dobitnik je Srca Sarajeva za najbolji kratki film na Sarajevo film festivalu, nagrade za najbolji kratki film na Vukovar film festivalu, Grand Prixa u Bilbau, Molisecinema, Bruxellesu, Festivalu Mediteranskog filma u Splitu, posebne nagrade žirija u Aix-en-Provenceu, specijalnog priznanja žirija u Bratislavi te čak 3 nagrade za najbolju glumicu u Italiji i Francuskoj. Film je uvršten u konkurenciju na više od 40 međunarodnih filmskih festivala. 

2010. izlazi MAJKA ASFALTA u scenarističkoj suradnji s Tomislavom Zajecom, film o raspadu mlade obitelji u modernom Zagrebu. U glavnim ulogama nastupaju Marija Škaričić, Janko Popović Volarić, Krešimir Mikić i Noa Nikolić. Film je dobitnik Zlatne arene za najbolju glumicu (Marija Škaričić) na Pula film festivalu. Uvršten je u konkurenciju Pusan IFF-a, Thessaloniki IFF-a, Autorskog festivala u Beogradu, Go East Wiesbaden i mnogih drugih internacionalnih festivala. Film je dobitnik čak 3 nagrade na prestižnom FIPA festivalu u Biarritzu: Grand Prix FIPA d'or za najbolji film, nagrada za najbolju glumicu te najbolju glazbu. Marija Škaričić je uvrštena u selekciju Shooting stars - 10 najboljih mladih europskih glumaca te joj je nagrada uručena na Berlinskom filmskom festivalu 2011.  

2011. izlazi kratki film MEZANIN 3/6 ponovno s Leonom Paraminski u glavnoj ulozi. Film je sniman u Rijeci i govori o ulasku mlade djevojke u nemilosrdni poslovni svijet. Film je uvršten u konkurenciju Sarajevo film festivala

2011. izlazi prva kazališna predstava SJAJNO MJESTO ZA NESREĆU prema istoimenoj knjizi Damira Karakaša u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, o hrvatskom piscu koji očajnički pokušava uspjeti u Parizu. U glavnim ulogama Frano Mašković, Denis Brižić, Damir Orlić, Jelena Lopatić, Andreja Blagojević, Tanja Smoje i mnogi drugi. 

2011. izlazi psiho triler ĆAĆA ponovno sniman u Lici u vlastitoj obiteljskoj kući, koji priča o šokantnom otkrivanju skrivenih obiteljskih tajni. U glavnim ulogama Judita Franković, Iva Mihalić, Igor Kovač i Ivo Gregurević.  

 

U razvijanju je igrani film ZVIZDAN, te se pregovara o ekranizaciji ESKIMA, naredne knjige Damira Karakaša. 

 

Nagrađen je nagradom Grada Zagreba za kulturu.
Član je Europske filmske akademije (EFA).

 

 

filmografija:

2011 ĆAĆA, dugometražni film  

2011 MEZANIN, kratki film  

2010 MAJKA ASFALTA, dugometražni film  

2009 TULUM, kratki film  

2008 KINO LIKA, dugometražni film  

2006 VOLIM TE, dugometražni film  

2005 STO MINUTA SLAVE, dugometražni film  

2002 SUŠA, kratki film

2002 FINE MRTVE DJEVOJKE, dugometražni film  

2000 BLAGAJNICA HOĆE IĆI NA MORE, dugometražni film  

 

 

dalibor matanic ekipaNa filmovima radi sa ekipom:
Branko Linta, Vanja Černjul (kamera),
Tomislav Pavlic (montaža),
Ankica Jurić Tilić, Hrvoje Pervan (produkcija),
Jura Ferina i Pavle Miholjević (glazba),
Dragan Jurić (pomoćnik režije),
Ana Savić-Gecan, Zrinka Mareković (kostimi),
Željka Burić, Ivan Veljača (scenografija),
Martina Novaković, Julijana Vrandečić, Mojca Gorogranc (šminka),
Dubravka Premar (montaža tona),
Gordan Fučkar, Ruben Albahari, Borut Berden (mix i obrada tona)

i mnogi drugi zavisno od projekta.

Obožava glumce i misli da su najveće režiserovo oružje.  

Obožava publiku i misli da je nikad ne treba podcjenjivati.
Obožava ljude i s jedne strane uvijek će naglašavati humanizam, s druge strane uvijek će uočavati ljudske mane i devijacije.

Misli da je film krajnja, završna, najviša umjetnost, sinestezija svih ostalih umjetnosti.

 

 

 
                                                                                               

 

 

 

 
-->