|
matanić: nema odmora za redatelja - vjesnik |
|
Nedjelja, 13 Rujan 2009 16:11 |
Matanić: Nema odmora za redateljaNagrađivani autor rado gledanih filmova Dalibor Matanić otkriva da se najbolje rješava stresa razgovarajući s drugima i da obožava glazbuKada je prije nekoliko tjedana kratki film redatelja Dalibora Matanića »Tulum« osvojio »srce Sarajeva« na filmskom festivalu u tom gradu, bila je to još jedna u nizu potvrda kvalitete i odličnog rada tog mladog umjetnika. Iako je navršio 34 godine, taj se Zagrepčanin već može pohvaliti popriličnim brojem snimljenih filmova, na kojem bi mu pozavidjeli i mnogo stariji kolege. Potaknuti posljednjim uspjehom Dalibora Matanića, dogovaramo razgovor i dakako počinjemo ga s »Tulumom«.
»To je moj prvi film koji se bavi ratnom tematikom i zbog toga mi je bila veoma važna reakcija publike u Sarajevu. A kada sam došao na festival, vidio sam da se stvorila prilična euforija povodom projekcije. Dugo sam čekao da bih snimio nešto takvo, film koji govori o ratnim traumama u Vukovaru, jer mislim da je za takve teme potreban određeni vremenski odmak. Film je odlično prihvaćen i na zapadu, te je ove godine bio uvršten i na tjedan kritike u Cannesu, a prikazan je i na mnogim svjetskim festivalima poput Beiruta i Colorada«, objašnjava naš sugovornik i napominje kako je vjerojatno razlog za to »suptilna narav« te filmske priče, odnosno univerzalno značenje čiju simboliku mogu razumjeti i stranci. Iako je traje samo 15 minuta i u kategoriji je kratkih filmova, redatelj smatra da se danas sve više gubi razlika između dugih i kratkih filmskih formata. Jer jedino je kvaliteta važna i količina se uložena truda ne mjeri minutama konačnog proizvoda.
»Uvijek sam u poslu i stalno nešto radim i snimam, ali ne volim previše govoriti o onome što me trenutačno okupira. Važan mi je konstantan ritam i pokušavam ga se držati bez obzira na sve«, odaje nam i otkriva kako je sa 13 godina htio postati novinar. No predomislio se i nakon završetka srednje škole upisao Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je tek lani zato što je, iako kaže da mu je na Akademiji bilo jako zabavno studirati, jedva čekao da sam počne snimati svoje filmove i u tom je smjeru usmjerio svoju budućnost. Sjeća se kako su ga u to vrijeme mnogi smatrali problematičnim djetetom, ali je on samo želio što prije poći svojim putem. Kao mentora koji mu je najviše pomogao da stekne znanje i vještinu kojom danas barata, navodi jednog od najvećih hrvatskih redatelja, Zorana Tadića, s kojim je surađivao tijekom svojih ranih studentskih dana na filmu »Treća žena«.
»U redateljskom poslu nema stalnoga radnog vremena i nikad nema odmora. Ako staneš i na sekundu, gotov si. Treba stalno stvarati. Tako je vjerojatno i u svim drugim umjetnostima, ali se na filmu to najviše osjeća. Zato sam konstantno u percepciji društva oko sebe i putem životnih iskustava dobivam ideje za svoje projekte. Najviše me zanimaju sudbine odbačenih ljudi i marginalizirani pojedinac, te devijacije u ponašanju. Ono što je nekome tabu, meni je izazov. Ima mnogo tema koje se mogu obraditi, a premalo vremena da bi se to sve stiglo«, napominje redatelj čiji filmovi nerijetko podignu dosta prašine kada se pojave u redovitoj kinodistribuciji. Gotovo su svi njegovi naslovi - poput »Blagajnica hoće ići na more«, »Fine mrtve djevojke« ili »Volim te« - potvrđuju taj obrazac problematiziranja pojava koje se danas često »guraju pod tepih« i ignoriraju. Dosta je kontroverzi izazvao i njegov posljednji dugometražni film »Kino Lika« koji je nastao prema romanu Damira Karakaša, a napadan je zbog seksualno eksplicitnih scena koje su trebale dočarati bijeg likova od usamljene svakodnevnice u Lici.
»Ne smeta mi kritika, iako treba razlikovati argumentiranu kritiku od običnih medijskih naklapanja usmjerenih senzacionalizmu i skandalu. Na primjer, na zapadu postoji mnogo ozbiljniji pristup filmu kao jednom umjetničkom djelu u kojem se analizira scena po scena, suprotstavljaju teze i otvaraju rasprave, što u nas nije uvijek slučaj. Ipak bez kritike se ne može, jer je to sastavni dio filmskog posla« smatra Dalibor Matanić, te za sebe tvrdi kako u ophođenju s medijima nastoji biti što je moguće više svoj i ne podilaziti ničijem ukusu.
»Snimanje filma je golem stres i treba naći učinkovit način kako ga se riješiti i kanalizirati. Za mene je komunikacija s ljudima najbolji mogući način kako se riješiti stresa, a tu i tamo volim pobjeći negdje na nekoliko dana i odmoriti se od svega. Ali se čak i u tim trenucima može dogoditi da nađem inspiraciju za sljedeći film. U isto se vrijeme tako čistim od posla, ali i crpim snagu za daljnje pothvate, jer manje-više nema nikakva reda ili pravila kako mi dolaze određene ideje. To se dogodi potpuno neočekivano«, objašnjava živahan umjetnik i dodaje da najviše voli snimati na terenu negdje izvan grada, jer se čitava ekipa makne od svakodnevnih problema i svi su fokusiraniji, te sve funkcionira mnogo bolje.
Iako se filmske redatelje u javnosti često percipira isključivo kao »umjetničke duše«, napominje kako njegov posao zahtjeva više od vizije. Smatra da je na setu jednako važno motivirati glumce i ostale prisutne koji sudjeluju u stvaranju priče.
»Najvažnije je tijekom snimanja povjerenje koje se mora stvoriti između nas koji tjednima radimo zajedno. Tako u jednom trenutku shvatiš da ti više nisu potrebne riječi da bi komunicirao s kolegama, nego je dovoljno nekoliko pogleda kako biste se razumjeli. Jako je važno znati i improvizirati, jer se često na samom snimanju moraju donijeti neke odluke koje ranije nismo predvidjeli«, kaže redatelj koji na većini svojih filmova surađuje s istom uhodanom ekipom.
»Sljedeći projekt na kojem radim je dugometražni film na čijem scenariju surađujem s dramaturgom Tomislavom Zajecom i zove se 'Majka asfalta'. Snimanje ćemo međutim početi tek u siječnju, jer su nam potrebni klimatska zima i snijeg. Radnja se vrti oko raspada jedne obitelji i mnogih moralnih i ljudskih vrijednosti koje pritom propadaju«, pripovijeda nam naš sugovornik i ističe kako bi to trebala biti prava zagrebačka priča. To nije njegovo prvo djelo smješteno u sredinu hrvatske metropole i autor napominje da mu je Zagreb iznimno drag i veoma ga dobro poznaje, jer se kao klinac često selio i živio u brojnim kvartovima. Osim filma, Matanićeva je velika ljubav i glazba, te je tako godinama puštao glazbu na filmskom festivalu u Motovunu.
»Ima toliko dobrih novih stvari u glazbi i teško ih je sve pohvatati. Ali kad god nađem vremena volim istraživati i otkrivati ono što sam propustio radeći«, povjerava nam sugovornik, koji za sebe kaže i kako bi volio imati djecu jednog dana i pozabaviti se u svojim filmovima još mnogim tabuima našeg društva.Vedran Jerbić |
|
dalibor matanić: obožavam leonu paraminski - index.hr |
|
Srijeda, 02 Rujan 2009 17:00 |
Dalibor Matanić: Obožavam Leonu Paraminski  Tekst: I.M.L.
Foto: V.M. Tauber, Damir Glibusic, Jadran Babic / CROPIX POZNATI redatelj Dalibor Matanić u posljednje vrijeme zaista ima razloga za slavlje jer su njegovi filmovi sve zvučniji i nagrađivaniji. Kratki film "Tulum", s kojim se Matanić predstavio u Cannesu, proglašen je najboljim na sarajevskom i vukovarskom filmskom festivalu. Riječ je o drugom filmu omnibusa šest kratkih filmova na temu intima šest različitih djevojaka na šest različitih mjesta, u istome danu. U svim nastavcima omnibusa glumit će Leona Paraminski s kojom je Dalibor, kako sam kaže, izgradio posebno povjerenje.  "Prijatelji smo, ali mislim da se od svakog mladog glumca može napraviti nešto dobro. Takva je i Leona. Obožavam je. Kad smo prije osam godina radili 'Sušu', bila je mlada i super je gledati kako se glumac razvija", ispričao je redatelj za Story. "Naše su glumice genijalne i imamo ih mnogo mladih i atraktivnih. Ugodno je biti okružen lijepim ženama. No odvojio sam tu banalnu liniju muško-ženskih odnosa i razmišljam o onome o čemu snimam jer je inače posao kratkog vijeka", objasnio je Matanić koji već neko vrijeme ima djevojku Moranu.
"Ne zanimaju me ni brak, ni svadba, ni tamburaši, ni crkvena vjenčanja... " Kaže kako nikada nikome nije dodijelio ulogu preko kreveta, ali da mu dođe Linda Evans ona bi je sigurno dobila na taj način, bez obzira na godine. O braku uopće ne razmišlja, ali djeca su druga priča: "Ne zanimaju me ni brak, ni svadba, ni tamburaši, ni crkvena vjenčanja... Ali djeca su mi super stvar i jedva čekam da mi se dogode". "Fine mrtve djevojke", "Volim te" i "Kino Lika", Matanićevi su filmovi koji otvoreno progovaraju o tabu temama, a raspad nekih hrvatskih instant-brakova inspirirao ga je za novi uradak. "Dotaknut ću sve teme koje su opasne kako bih pokazao da nitko nije svet. Filmom se mogu korigirati stvari sa željom da svijet napraviš boljim", zaključuje Matanić. 
|
|
u ovim krajevima niti jedne sekunde ne smijete pomisliti da ste netko - interview dalibor matanic - vip movies |
|
Srijeda, 02 Rujan 2009 11:24 |
Dalibor Matanić, interview
Od mladog buntovnika s Akademije dramskih umjetnosti postali ste ugledan redatelj koji za skoro svaki objavljeni film dobije priznanje od kritičara i suradnika. Koliko dugo ste gradili svoj redateljski put i kako to da je ljubav prema režiranju reklama postala sporednija stvar u vašem životu?
Bez obzira što sam uživao u studentskim danima na Akademiji i ekipi koja me okruživala, jedva sam čekao da što prije krenem s pravim poslom. Najbitnija stvar u bilo kojem poslu jest niti jedne sekunde pomisliti da ste nešto bitno. Sa svakim novim filmom morate se restartati na nulu i kretati od početka, samo tako postoji šansa da iz filma u film radite kvalitativni korak naprijed. Reklame su mi iznimno bitan trening za analizu vremena, frameova i općenito disciplinu, tako da ih ne stavljam na drugo mjesto već u jedan radišni paralelni svijet.
Kratkometražni film "Tulum" zadnje je vaše ostvarenje, a postigao je velik uspjeh. Gdje je nastala ideja za film, koliko ste dugo pisali scenarij i kako je bilo snimati film u gradu u kojem je rat ostavio velike otvorene rane?
Nakon prvog dijela omnibusa 6/6, "Suše" koja je iznimno dobro prošla po cijelom svijetu, mislili smo da ćemo vrlo brzo snimiti preostale dijelove, no novac i ostali klasični razlozi ispriječili su se ažurnom završavanju omnibusa. Nakon "Kino Like" gdje sam uložio dosta emocija, osobnih detalja, jako puno energije, osjećao sam da je jako bitno čim prije snimiti novi film. I sva ta želja mislim da se osjeti u "Tulumu" čija je ideja dosta stara, no tokom vremena se razvijala, postajala sve preciznija. Sjećam se magičnog ugođaja na prvom izdanju Vukovar film festivala gdje smo stisnuti na šlepu gledali neoštru projekciju "4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana" i nikome to nije smetalo. Sve su to detalji koji inspiriraju za snimanje i na kraju reakcije ljudi iz tog kraja na film mislim da najbolje govore da smo s "Tulumom" pogodili nešto nesvjesno što su svi oni proživjeli.
Kakvi su bili uvjeti za rad, osim nesnosnih vrućina?
Kratki filmovi u Hrvatskoj rade se u oskudnim uvjetima. Ne razmišljajući npr. o ikakvim honorarima, bilo nam je bitno da snimamo na 35mm, da osiguramo pristojne tehničke uvjete. Volim rad na terenu jer onda ekipa zbilja funkcionira kao na maturalcu, što naročito glumcima pogoduje da se maknu od privatnog života. Vrijeme se na terenu multiplicira i ako imate samo 5 dana za snimiti film, tih 5 dana se udvostručuje jer ste apsolutno cijelo vrijeme u tome. A znamo da noćni život u tim krajevima nažalost nije bravurozan. Vrućinu smo prenijeli na sliku, htjeli smo da se ta žega osjeti u kadrovima.
Kako birate glumce za filmove? I kako ste znali da je Leona stvorena za ulogu koju je igrala u filmu "Tulum"?
Što se tiče castinga, nema pravila. Ne volim masovne audicije jer se tamo glumci osjećaju vjerojatno poput stoke, ovaca koji odmjeravaju jedni druge. Rađe proučim sve ljude koji se hoće baviti tim poslom i onda krenem u "jedan na jedan" akciju. Uvijek govorim ljudima nek mi se jave, ta mentalna datoteka je uvijek bitnija od sakupljanja po dvoranama. Što se tiče omnibusa, htio sam Leoninu nevinost, nešto dječje, neiskvareno koje nam otvara svoju intimu. Sad kad gledam "Sušu" i "Tulum", divno je vidjeti kako Leona sazrijeva. Kakvim ritmom idemo, bit će lijepo gledati njen starački seksipil u zadnjem dijelu omnibusa. Seksi bakica Leona...
Zadnje priznanje bilo je ono iz Sarajeva za film "Tulum" koji je osvojio Srce Sarajeva za kratki igrani film. Izjavili ste kako je pobjeda bila slatka. No, kako se, osim slatkoće, redatelj osjeća kad uz veliku i jaku konkurenciju uzme nagradu drugim redateljima "ispred nosa"?
Nemam u sebi tu vrstu odmjeravanja. Svi ljudi koji rade filmove znaju koliko je to krvav posao, tu nema poze, tu nema statusa, samo rad. Lijepo je dobiti nagradu kad su u konkurenciji jaki filmovi, onda to posebno godi. Jedino gdje znam zarežati su žiriji na Puli gdje se svako malo događaju gluposti od strane žirija, onda likovi svojim nemuštim odlukama znaju pokvariti radost stvaranja filma i mislim da je jedini put da pulski žiri bude internacionalan.
Najprestižniji europski filmski festival ugostio vas je bok uz bok s najboljim redateljima današnjice, a vaš je već spomenuti film "Tulum" bio prikazan u konkurenciji "Tjedan dana kritike". Da li ste se na festivalu sprijateljili s nekim od redatelja/glumaca i da li pripremate nekakvu suradnju?
Komunicirao sam sa gotovo svim autorima i vidite da su to ljudi koji poput vas, svatko u svojoj sredini nailazi na iste probleme, prepreke i pokušava ih preskočiti. Volio bih pomalo otvarati filmsku suradnju sve više prema van što uključuje naravno i glumce i projekte. Tematski, mislim da živimo u tako nepredvidljivim krajevima koji su nepresušno vrelo ideja i inspiracija. Dobro za filmove, loše za svakodnevni život.
"Kino Lika" je po meni jedan od boljih hrvatskih filmova, fotografije u filmu prenose iskrene emocije, glumci su odlični? Koliko je bilo potrebno da pronađete osobu koja je bila spremna odraditi scene seksa sa svinjom?
Krešimir Mikić je zaslužan za otkrivanje divne, hrabre osobe zvane Areta Ćurković, oni su zajedno radili neke projekte u Osijeku. Jedino što kod glumaca apsolutno ne podnosim i s takvima ne radim, jest nedavanje filmu, nesposobnost da se do kraja otvore materiji. Areta tih problema nije imala i njena hrabrost može biti uzor svim drugim kolegama. Kad su je neki lokalni ridikuli vrijeđali, lijepo je bilo gledati kako su ljudi i u Hrvatskoj i u svijetu stali u njenu obranu. Upravo smo neki dan prikazivali film na jednom festivalu u Italiji gdje je publika tražila ekstra projekciju filma da bi dodatno ovacijama nagradila Aretu.
Koji vam je draži film? "Tulum" ili "Kino Lika"?
Znate da na ovo pitanje nećete dobiti odgovor u jednom smjeru. Svaki film je nastao u određenom vremenskom kontekstu i svaki film nosi maksimum mog davanja u tom trenutku. "Kino Lika" je satkana od intimnih detalja i ponosan sam na nju. "Tulum" je nešto nesvjesno i obožavam ga, drago mi je da sam i u Cannesu i u Sarajevu, a i na ostalim festivalima osjetio kako s njim granice između dugog i kratkog filma polagano nestaju.
Kako vaši hrvatski kolege reagiraju na vaš uspjeh? Koji su njihovi komentari na vaš rad i okarakterizirajte mi hrvatsku filmsku scenu?
Svi znaju moj stav o grupama, udrugama, klikama. Ja sam se maknuo od bilo koje mogućnosti da me itko stavi u neku grupaciju. Srećom i promjenama generacija nastupaju normalniji odnosi gdje svatko radi svoj posao i podržava ostale u njihovom koliko to može. Uvijek ponavljam da možda tu neće biti nekih velikih prijateljstava, ali će klima barem biti zdrava. Kad me okružuju Antonio Nuić, Zvone Jurić, Goran Dević, Ogi Sviličić, Kristijan Milić, a onda i starija garda poput Vinka Brešana i ostalih, onda se čovjek osjeća na zdravom terenu. Nikad ne razmišljam previše lokalno, no s ovim ljudima situacija je zdrava. Postoje i oni drugi likovi, no s njima tako i tako, ni u životu van filmova ne bih pio kavu.
Da li smatrate da bi se Hrvatska trebala odmaknuti od ratnih tema? Jer većina naših filmova bazirana je na ratnoj tematici.
Mislim da se u zadnje vrijeme itekako odmakla od ratnih tema. No ne možete izbjeći ratne nuspojave koje svaki dan vidimo oko nas. Za Hrvatsku je najzdravije da snima aktualne filmove makar do kraja razvili neo-crni val. Najgore bi bilo raditi turističke filmove ili na silu uguravati populizam. Hrvatski film je ozdravio i sad ga ne treba banalizirati. "Crnci" su primjer dobrog anti-ratnog filma, zbilja šteta što nije nastao prije. Dobro bi u ovim krajevima opterećenim politikom bilo vidjeti double-bill projekciju "Crnaca" i "Ordinary people" Vladimira Perišića, dva slična anti-ratna filma, jedan iz Hrvatske, jedan iz Srbije.
Što po vama kvalitetan glumac treba imati? Koje su odlike kvalitetnog glumca?
Glumački poziv je po meni jedno od najgorih i mentalno najtežih zanimanja na svijetu, zato toliko obožavam glumce. Kao glumac morate se svakodnevno nuditi naokolo i pri tom biti svjesni da kako vrijeme prolazi, da i vaš fizički izgled stari. Bitno je da glumci glume da bi pomjerali granice. Bitno je da to rade, ne da bi uživali u statusu osoba koje prepoznaju na placu već da napreduju. Vidim puno mladih ljudi koji kroz sapunice odlaze k vragu, imaju preveliko mišljenje o sebi, a opus im je baziran na smeću. Srećom, vidim i puno mladih ljudi koji se uspješno nose sa svim egzistencijalnim problemima i ne prestaju raditi na sebi.
U posljednjih par mjeseci dobili ste uistinu puno nagrada, da li vas je to promijenilo kao redatelja i da li ste, napokon, dobili dojam o veličini svojeg imena?
Ponavljam, u ovim krajevima niti jedne sekunde ne smijete pomisliti da ste netko. To znači smrt. One sekunde kad se opustite u umjetnosti, gotovi ste. Ja radim kao konj i to mi je jedini put. Veseli me što toliko normalnih ljudi reagira na filmove i ima potrebu prići.
Kojeg bi holivudskog glumca i glumicu htjeli imati u svom filmu?
Megan Fox, Scarlet Johansson, Angelina Jolie. Nije loš trio, ha, ha. Toliko ima zanimljivih lica u tom ušljivom Hollywoodu da čovjeku pamet stane. Philip Seymour Hoffman npr. Ili kao staromodan tip da naglasim svoju vječnu želju za duetom Linda Evans & Burt Reynolds...
Da li nagrada Oscar ustinu toliko znači za glumački svijet? Ili je to marketinški potez koji se dobro prodaje u svijetu?
Oscar je totalni politički korektan marketing. One godine kad nisu dali Paul Thomas Andersonu Oscara za režiju "Magnolije" mogli ste vidjeti kakvo ziheraštvo kolo vodi.
Glumcima nagrada pomaže u njihovoj daljnjoj hollywoodskoj karijeri, no to je sve postalo prepatetično i mislim da će se na kraju cijeniti oni glumci koji nisu dobili tu nagradu. Kad je "Chicago" dobio Oscara za najbolji film, definitivno sam prestao gajiti nade da tu nagradu dobivaju zbilja najbolji holywoodski proizvodi. Nije bolje ni s nagradama za strani film, sramota je da Hanekeov "Cache" zbog proceduralnih zavrzlama nije bio nagrađen, isto tako i Mungiov "4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana"...
Koji su vam sljedeci radni potezi?
Ne odustajem od namjere da u siječnju 2010. počnem sa snimanjem "Majke asfalta". Treba mi zima u Zagrebu i ne želim da se to pomiče za onu iduću godinu. Riječ je o uznemirujućem filmu o vremenu u kojem živimo i o kultu obitelji koji se nepovratno raspada. Veselim se što se novi film bavi aktualnim.
Karla Andrić |
|
Zadnja izmjena ( Srijeda, 02 Rujan 2009 11:32 )
|
|
pobjednici 3. vukovar film festivala - net.hr |
|
Ponedjeljak, 31 Kolovoz 2009 21:23 |
Pobjednici 3. Vukovar film festivala- Kadar iz filma Tulum Dalibora Matanića
Odličan rumunjski film Cornelia Porumboiua Policijski, pridjev, o policajcu na moralnim dvojbama, najbolji je dugometražni film festivala. To ne čudi budući da je stigao s nagradom filmskog festivala u Cannesu.Žiri u sastavu Bernd Buder (novinar i savjetnik na Berlinskom filmskom festivalu), Nina Violić (glumica) te Janko Heidl (filmski kritičar) objašnjavaju svoju odluku: "Za originalni pristup promišljanju žanra policijskog trilera i nemogućnosti otklanjanja modela ponašanja nametnutog višedesetljetnim represivnim režimom."
Najbolji kratkiš je domaći film Dalibora Matanića Tulum, a kuriozitet jest činjenica da je film snimljen baš u Vukovaru.
"Za upečatljivu alegoriju koja se na izrazito filmičan način poigrava s vremenom i prostorom kako bi dočarala osjećaj prolaznosti", riječi su žirija.
 - Kadar iz filma Policijski, pridjev
Od dokumentaraca prvi je na cilj stigao austrijski naslov Erwina Wagenhofera, Uzmimo lovu, koji razotkriva trag "našeg" novca kroz cjelokupni financijski sustav.
"Za snažan dokumentarac koji slojevito, angažirano i estetski skladno istražuje jedan od ključnih problema današnjeg društva", kratko je obrazloženje žirija.
Najbolji dugometražni film bit će otkupljen za distribuciju, najbolji kratkometražni film nagrađen je iznosom od 500, a najbolji dokumentarni film iznosom od 1000 eura.
40 prikazanih naslova pratila je publika na šlepu, koji je redovito bio pretijesan, te u Ružičkinoj kući.
Grad je živio i noću, na tulumima gdje se uz glazbu prepričavao prethodni filmski dan, a besplatni kamp ugostio je ljude iz raznih dijelova države.
|
|
ulagati lovu ne znači činiti dobra djela - jutranji.hr |
|
Ponedjeljak, 31 Kolovoz 2009 21:18 |
KULTURA | FILM
Ulagati lovu ne znači činiti dobra djelaPiše: Dragan Jurak
‘Uzmimo lovu’ vrlo je dobar dokumentarni esej o suvremenoj svjetskoj kleptokraciji
VUKOVAR - “Investitor ne bi trebao biti odgovoran za etiku ili ekologiju - samo za investiciju”; “Najbolje je kupovati dok je ‘krv na ulicama’, s ratovima i revolucijama cijene padaju, a oni koji su na dnu svojom krvlju donose mnogo novca”...
To su poslovni savjeti koje u dokumentarcu Erwina Wagenhofera “Uzmimo lovu” širokogrudno dijeli biznismen poznat kao “orao” investicijskog bankarstva.
“Uzmimo lovu” dokumentarni je esej o suvremenoj svjetskoj kleptokraciji. Wagenhofer je obišao čitav svijet - od indijskih gradova okuženih siromaštvom do čudovišnih španjolskih apartmanskih naselja - kako bi raskrinkao investicijsko bankarstvo kao globalističku silu koja svačiju ušteđevinu položenu u banku ulaže u globalizacijsku ekonomiju.
Najbolja tradicija
“Uzmimo lovu” snimljen je u najboljoj tradiciji angažirang, novinarski koncipiranog austrijskog dokumentarnog filma. U inventuri filmova 3. Vukovar Film Festivala riječ je naslovu koji je odskočio iz konkurencije dokumentarnog filma.
U konkurenciji kratkog igranog filma zapaženo je nekoliko naslova: mađarska “Večera”, morbidni ali efektni film o “ciklusima prirode”, rumunjski “Megatron”, još jedan instant-klasik rumunjskog filma, i hrvatski “Tulum”, film koji Dalibora Matanića ponovo predstavlja kao najefektnijeg redatelja hrvatskog filma.
Rumunjsko remek-djelo
I u dugometražnoj konkurenciji istaknuli su se hrvatski filmovi (“Kenjac”, “Metastaze”). No slavu dana ipak odnose dva rumunjska filma, “Policijski, pridjev” Corneliua Porumboiua te omnibus “Priče iz zlatnog doba”.
Autorski projekt Cristiana Mungiua (“4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana”) omnibus je s nekoliko izvanrednih priča, ali još je i bolji Porumboiuev film (“12:08 istočno od Bukurešta”), najnovije rumunjsko remek-djelo koje temom, stilom i dijalozima predstavlja sam vrh suvremenog filma.
Za kraj nagrade u tri kategorije
U kategoriji dugometražnog filma nagrađen je rumunjski “Policijski, pridjev” , najbolji dokumentarac je “Uzmi lovu”, a najbolji kratki film je Matanićev “Tulum”
|
|
|
mataniću srce sarajeva za tulum - net.hr |
|
Subota, 22 Kolovoz 2009 12:56 |
Najbolji kratki filmMataniću Srce Sarajeva za TulumTulum redatelja Dalibora Matanića, u kojem glume Leona Paraminski i Nikša Butijer, proglašen je najboljim u kategoriji kratkog filma na 15. Sarajevo Film Festivalu (SFF).
Nagradu Srce Sarajeva Matanić je dobio za film kojemu je i redatelj i scenarist, a riječ je o priči ispričanoj tijekom jednog ljetnog dana u Vukovaru. Riječ je o drugom filmu iz omnibusa od šest kratkih filmova koji se bave intimom šest djevojaka u šest različitih dijelova našeg planeta.
"Tulum je priča o jednom danu jedne djevojke koja zajedno sa svojim bratom i prijateljima uživa u sunčanoj, ljetnoj vukovarskoj idili, dovoljno bajkovitoj da je teško povjerovati da može biti grubo prekinuta", otkrio je Dalibor Matanić svojedobno za Net.hr.
Matanićev je film pobijedio u konkurenciji s još 17 ostvarenja iz iste kategorije.
Za najbolje ostvarenje u kategoriji igranog filma proglašeni su Obični ljudi redatelja Vladimira Perišića.
Mladi srbijanski glumac Relja Popović, koji je nastupio u naslovnoj ulozi, istodobno je dobio Srce Sarajeva za najboljeg glumca 15. SFF-a.
Obični ljudi priča je o iskušenjima mladog novaka suočenog sa surovim uvjetima koji vladaju u vojsci.
Priznanje za najbolju glumicu podijelile su Grkinje Aggeliki Papoulia i Mary Tsoni za uloge u filmu Očnjak redatelja Yorgosa Lanthimosa.
Taj film dobio je posebnu nagradu žirija 15. SFF-a.
Dva hrvatska filma koja su se natjecala za nagradu u kategoriji igranog filma ostala su bez nagrada iako je publika ocijenila kako jeKenjac Antonia Nuića bio najbolji.
Ovogodišnji Sarajevo Film Festival publici je predstavio 232 ostvarenja iz 53 zemlje, a organizatori procjenjuju kako je projekcijama nazočilo više od sto tisuća gledatelja.
|
|
matanićevu tulumu srce sarajeva za kratki film - tportal.hr |
|
Subota, 22 Kolovoz 2009 12:53 |
DODIJELJENE NAGRADE SFF-AMatanićevu 'Tulumu' Srce Sarajeva za kratki filmDodjelom nagrada završio je službeni dio 15. Sarajevo Film Festivala, a među nagrađenima je Matanićev film 'Tulum' koji je osvojio Srce Sarajeva za kratki igrani film Na svečanosti u Narodnom pozorištu u četvrtak navečer proglašeni su dobitnici nagrada 15. Sarajevo Film Festivala. Među nagrađenima je i naš Dalibor Matanić, čiji je film ' Tulum' osvojio Srce Sarajeva u konkurenciji kratkog filma. 'Nakon dugo vremena odlučio sam napraviti film vezan uz rat i gdje god sam se pojavio s njim, ljudi su bili oduševljeni', izjavio je Matanić za tportal nakon dodjele nagrada. Što se tiče konkurencije i očekivanja na Festivalu, rekao je: 'Bilo je jako puno filmova u konkurenciji, čak 18, tako da nisam uopće razmišljao o pobjedi, utoliko je slađa.' Još jedan hrvatski redatelj nagrađen je za svoj kratki film. ' Ciao mama', Gorana Odvorčića, osvojio je specijalnu nagradu žirija kratkog filma. Srce Sarajeva za igrani film osvojio je srpski film ' Ordinary People' u režiji Vladimira Perišića, a glavni glumac filma Relja Popović osvojio je Srce za najboljeg muškog glumca. Popović je zahvalio na nagradi, naglasivši kako mu je posebno vrijedna jer mu je ovo prvo pojavljivanje na filmu. Srce za najbolju glumicu podijeljeno je između Aggeliki Papoulia i Mary Tsoni, koje su žiri oduševile ulogama u grčkom filmu ' Očnjak', nagrađenom i specijalnom nagradom žirija. U niski nagrađenih istaknut je srpski film ' Kavijar konekšn' Dragana Nikolića koji je osvojio Srce Sarajeva u konkurenciji dokumentarnog filma.  Vladimir Perišić s članovima žirija
|  Goran Odvorčić pozira s nagradom
|  Aggeliki Papoulia preuzela je oba Srca
|
Svečanoj dodjeli prethodila je posljednja ovogodišnja šetnja crvenim tepihom. Viđeni su, uz autore filmova u konkurenciji, Stellan Skarsgård, Darren Aronofsky, Gillian Anderson, Anamaria Marinca, predsjednica žirija Mirjana Karanović i mnogi drugi filmaši koji su u ovih devet dana postali sastavni dio grada. Mirjana Karanović bila je i glavna zvijezda same dodjele. Dočekana ovacijama, pljesak je poput dive utišala zvjezdanim naklonom. Petnaesti Sarajevo Film Festival polako završava, a točku na jubilarno 'i' stavit će Mickey Rourke svojim naklonom publici nakon svečane projekcije filma ' Hrvač'. Ovogodišnji Festival oborio je mnoge dosadašnje rekorde. U devet festivalskih dana preko sto tisuća gledatelja imalo je prilike vidjeti 232 filma iz čak 53 zemlje. Festival je i medijski jako dobro popraćen. Čak 750 predstavnika medija iz 35 zemalja prijavljeno je kako bi popratilo festival.  Stellan Skarsgård
|  Gillian Anderson
|  Darren Aronofsky
|
Najuočljiviji trag, onaj zvjezdani, na ovogodišnjem festivalu zasigurno je ostavio Mickey Rourke, a Gillian Anderson dodatno je posula zvjezdanu prašinu po Sarajevu. Onaj važniji iako ne toliko istican dio festivala svakako je veliki broj odličnih filmova, kako u natjecateljskim, tako u ostalim programima. Uz filmove, u popratnim programima imali smo prilike vidjeti i čuti velike znalce filma otvorene za druženje i dijeljenje vlastitih iskustava filmašima i zaljubljenicima u film. Tako su posjetitelji mogli uživati u društvu glumaca Jamesa Nesbitta, Stellana Skarsgårda, Anamarije Marince, Kerry Fox, redatelja Olivera Hirschbiegela, Cristiana Mungiua, Hanno Hoefera, Lukasa Moodyssona, Jima Sheridana i mnogih drugih, koji su došli predstaviti svoje filmove ili sudjelovati u jednom od programa. Festival je i ovom jubilarnom brojkom napravio korak dalje prema sigurnim filmskim stazama potvrdivši primat na području regionalnih filmskih festivala, ujedno bivajući glavnim izlogom sve boljeg i kvalitetnijeg istočnoeuropskog filma na svjetskom tržištu. |
|
matanić u aleksandriji osvojio nagradu za režiju filma kino lika |
|
Utorak, 11 Kolovoz 2009 19:51 |
PETA NAGRADAMatanić u Aleksandriji osvojio nagradu za režiju filma "Kino Lika"Filmu "Kinu Lika" ovo je peta međunarodna nagrada u nepunih godinu dana koliko traje njegov festivalski put. Nagradu je preuzeo predstavnik RH u Egiptu. (Foto: Arhiva Večernjeg lista) Na jubilarnom, 25. po redu Aleksandrijskom međunarodnom filmskom festivalu u Egiptu redatelj Dalibor Matanić nagrađen je nagradom za najbolju režiju. Film "Kino Lika" prikazan je u međunarodnom natjecateljskom programu festivala koji je počeo 4. kolovoza i završio u ponedjeljak dodjelom nagrada. U ime redatelja nagradu je preuzeo predstavnik veleposlanstva RH u Egiptu Davorin Jelavić. "Kinu Lika" to je peta međunarodna nagrada u nepunih godinu dana koliko traje njegov festivalski put. Od Švedske do Egipta, film je prikazan u službenim programima 18 međunarodnih festivala, a dosad je nagrađen u Italiji, Nizozemskoj, Francuskoj i Egiptu. Glavne su uloge u "Kinu Lika" igrali Krešimir Mikić, u Puli nagrađena Areta Ćurković i Ivo Gregurević, scenarij su prema zbirci pripovjedaka Damira Karakaša napisali Dalibor Matanić i Milan F. Živković, a film je producirala Kinorama u suradnji s Hrvatskom radiotelevizijom i Portom iz BiH |
|
kino lika u vrhu hdz-a - javno.hr |
|
Četvrtak, 09 Srpanj 2009 19:27 |
MILINOVIĆEV TEATAR APSURDA Kino Lika u vrhu HDZ-a Usvoji li Sabor nazadni Zakon o medicinskoj oplodnji, slijedi zabrana pobačaja. 'Za HDZ život počinje začećem', kaže Milinović.
Ministar zdrastva i socijalne skrbi Darko Milinović
 Autor TEKST Objavljeno: 09.07.2009 14:45h
- Rekao sam joj kako taj njen drug, ako nije spreman pred matičarom, i što je meni još važnije pred Bogom, reći sudbonosno 'da', onda nije spreman brinuti se ni o djetetu - pojasnio je ministar Darko Milinović hrvatskoj javnosti i saborskim zastupnicima zašto je prijedlog Zakona o medicinskoj oplodnji zabranio liječenje neplodnosti neudanim ženama.  Tužna sam što je uopće nekome palo na pamet da donese ovakav zakon i što živimo u takvoj državi gdje Crkva ima toliki utjecaj tamo gdje joj uopće nije mjesto! Ne mislim nikoga vrijeđati! Mnogi parovi koji su osuđeni na neki od postupaka da bi došli do toliko željene bebice istovremeno idu u Crkvu, daju novce i odnose se s poštovanjem prema Crkvi i Bogu. Zato smatram da bi se i Crkva trebala odnositi s poštovanjem prema svima nama i pustiti nas da se borimo za svoj najveći cilj- dijete! Umjesto da nam olakšaju muku kroz koju prolazimo, oni nam pojačavaju patnju! Duboko se nadam da ovaj, za sve nas, neprihvatljivi zakon neće ugledati svjetlo dana!  na forumu udruge RodaZato jer je rađen prema njegovim osobnim kriterijima, a oni su iznad svih drugih – pravnih, stručnih i ljudskih. Pravnih, jer ministar ne priznaje jednakost bračnih i izvanbračnih zajednica koja je osigurana pozitivnim zakonima u Hrvatskoj, stručnih jer odbacuje već usvojene najuspješnije metode liječenja neplodnosti od koje pati 18 % parova u Hrvatskoj, ljudskih jer nema nimalo sućuti, tolerancije niti poštivanja prema onima koji misle drugačije od njega i Hrvatske biskupske konferencije, a eto, usude se ipak živjeti u Hrvatskoj, a imali bi i djecu. "Problem ćemo riješiti zabranom pobačaja na zahtjev žene" Donese li sutra poslušna saborska većina ovaj nazadni Milinovićev zakon, nema nimalo sumnje da će iz ministrove radionice uskoro izaći još jedan – kojim će se zabraniti pobačaj. - Jasno je da za HDZ kao demokršćansku stranku život počinje danom začeća, pa je moguće da ćemo taj problem riješiti zabranom legalizacije pobačaja na zahtjev žene - najavio je ne tako davno u jednom svom intervjuu trasirajući put kojim će se uspeti među najmoćnije u vladajućoj stranci. Nastavi li rasti njegova moć u državi pretvorit ćemo se u ''Kino Lika''. Paradoksalno, ministru se film nije dopao: ''Možda bih film drukčije shvatio da ne počinje kadrom autoceste. To znači da film govori o današnjoj Ličko-senjskoj županiji, a ne o županiji prije 150 godina. Ličanin u filmu za vrijeme suše, a ostalo mu je još dvije-tri litre vode, treba odlučiti hoće li preživjeti dijete ili krava. Odlučio se za kravu, a ja to ne mogu staviti u kontekst današnje Ličko-senjske županije.'' Fantazirajući o sebi kao kauboju-pozitivcu, nije jadan shvatio da je baš on taj Ličanin koji u 21. stoljeću stoji u dućanu i zapanjeno gleda civilizacijsko dostignuće – vodu u boci. On je taj Ličanin koji gleda bolesno dijete (iliti 18 % neplodnih parova u Hrvatskoj) a vodu života daje kravi (iliti HDZ-u). Ministre, nemate pravo donositi zakone koji utječu na život svakog pojedinog građana u Hrvatskoj prema svom vlastitom, odnosno svjetonazoru svoje stranke. Omogućite građanima liberalan zakon koji će biti svima na dobrobit, a pojedincu na izbor. Vaši istomišljenici sami će odbiti liječenje neplodnosti bez zamrzavanja zametaka i roditeljstvo u braku sklopljenim pred Bogom. Drugima ne možete vi krojiti sudbinu.
|
|
kino lika dvd kritika - net.hr |
|
Petak, 19 Lipanj 2009 13:55 |
| KINO LIKA (Kino Lika), Dalibor Matanić, Hrvatska, 2008. Continental |
U izoliranom planinskom selu seljani ne mare puno za referendum o priključenju Europskoj uniji i brinu svoje brige, pa tako mladi nogometaš nakon smrti majke iskušava ljubav oca, pretila djevojka traga za ljubavnikom, a škrti seljak spoznaje što vodi pravoj bijedi...
Praćen silnim kontroverzama, pričama o seksu sa životinjama i sloganom "Oš me jebat?", film Kino Lika Dalibora Matanića, snimljen prema zbirci priča Damira Karakaša, zapravo je vrlo gorka, ozbiljna drama o trima tragičnim osobnim i obiteljskim sudbinama u ruralnoj Lici u kojoj nema seksa ni sa životinjama ni s ljudima. Tu su likovi koji traže prihvaćanje, ljubav, pa i seks, ali ga teško pronalaze.
Matanićev pasolinijevski film predstavlja njegov zanimljiv odmak od urbanih tema, premda on ni gradske sredine nimalo ne mazi, osobito osuđujući netoleranciju prema različitosti.
Kino Lika osobito impresionira snažnim glumačkim interpretacijama, od očekivanog pouzdanog Ive Gregurevića kao patrijarhalnog oca, preko Krešimira Mikića kao traumatiziranog nogometaša do iznimno hrabre i uvjerljive Arete Ćurković kao glavne junakinje.
Ovim se filmom Dalibor Matanić definitivno potvrdio kao jedan od kreativno najpotentnijih redatelja mlađe generacije.
|
|
