Splitsko kino Karaman, znaju svi koji tamo povremeno odu, malo je intimno kino od 200-injak mjesta koje napune samo razvikani naslovi, i to u udarnim terminima vikenda. Pa ipak, ovoga četvrtka u predvečernjem terminu, bilo je ugodno popunjeno. Što je još neobičnije – na domaćem filmu! “Kino Lika” je razlog, naravno.
Baš kao u onoj pjesmi Davida Bowieja, Is There Life on Mars? - Micky Mouse je postao krava. Odnosno, “Matanićeva svinja” u međuvremenu je postala veća od bilo kojeg jumbo plakata uz magistralu.
 |
| Matanić na snimanju Kina Lika |
Svi su čuli za famoznu scenu kojoj lik osječke glumice Arete Čurković društvo traži u svinjcu. I ponavljamo ono što smo već rekli, nema tu ništa skandalozno. Prizor u oboru svinjca svojevrsna je kulminacija i čini dio emotivnog lanca koji veže sve stanovnikeKarakaševe zbirke priča i Matanićeva filma.
I kad smo već kod toga, učinkovitije nego u svim dosadašnjim Matanićevim naslovima. Karakaševi likovi su više-manje tipična domorodačka galerija koja u pisanim i filmovanim formama zbog efekta nerijetko dobije konture “jače” od vjerodostojnih. Doda im se malo.
Aretu Čurković u ulozi pretile i osamljene djevojke Olge, Ivu Gregurevića u ulozi šturog i škrtog Jose, Jasnu Žalicu kao Josinu ženu koja se bori za bolesnog sinčića,Krešu Mikića kao retardiranoga golgetera Miku i Danka Ljuštinu u ulozi Mikina oca.
Kao neki Amiši u negativu, njihovi likovi žive zbilju neovisno o okvirnim zbivanjima, kao što je ovdje referendum za ili protiv europske integracije. To je, pogodili ste, perspektiva bez iluzija, nesretna i smrknuta, iz koje strši tek poneki lik, poput oportunističkog i pomalo štetno karikiranog lika liječnika Milana Pleštine.
Ali kamera Branka Linte, stalnog Matanićeva snimatelja, sve je ovila u dosljedan sivo-plavi i decentrirani kadar. U panorami domaćeg filma to je izrez i boja koji možda najbolje ilustriraju modni iskaz raspoloženja među ljudima.
Jakov Kosanović
