moj film otkriva mračnu stranu božićnih lampica - tportal.hr
Ocjene: / 0
LošNajbolji 
Utorak, 30 Studeni 2010 11:33

DALIBOR MATANIĆ ZA TPORTAL:

'Moj film otkriva mračnu stranu božićnih lampica'

'Majka asfalta' novi je film Dalibora Matanica, obiteljska, blagdanska drama i komentar na novi hrvatski konzumerizam. Razgovarali smo s redateljem o ovom projektu, ali i brojnim drugim stvarima, od stanja hrvatske kinematografije preko života s kritičarima do borbe protiv zombija

Nije li 'Majka asfalta', po najavama od prije nekih desetak godina, trebao biti krimić s El Bahateejem? Ili sam ja nešto pomiješao?

Ha, ha, nisi. Naslov je proživljavao mijene kao što vidiš dugo godina. Isprva je trebao biti smješten u krimi milje, onda se razvijao kroz altmanovski prikaz pogubljenih likova da bi na kraju pravi trenutak bio za fokusiranu priču o majci koja kreće na neki novi put. I što je najbolje s naslovima, uvijek pašu u sasvim drugom kontekstu od početnog. 




Kako je tekla geneza ovog projekta, otkud ideja i kada si je dobio, koliko je trebalo da se konačno krene u realizaciju i što ti je bilo najvažnije kod realizacije: naći idealne glumce, naći idealan set za atmosferu, zatvoriti financijsku konstrukciju, sve to zajedno...?

Jedan od početnih motiva bio je novinski članak o ženi koja je spavala s djetetom u automobilu. Kroz niz seansi sa scenaristom Tomislavom Zajecom, sve smo više 'stješnjavali' priču, poput lijevka, smanjivali broj likova, doslovno zumirali materiju na jednu mladu obitelj koja se raspada i na jednog usamljenika, nuspojavumodernog društva. Dosta vremena smo tesali scenarij, pomagao nam je u Solunu i tvorac rumunjskog novog filma Razvan Radulescu. Istodobno, kako je jako sklizak teren, jedna kriva riječ u dijalogu i sve ode k vragu, počeo sam svoje klasično stalkeriranje glumaca, pratio ih jedno godinu dana ne bi li se uvjerio da mogu dobiti autentičnost. Čekao sam pravu rolu zaMariju Škaričić i ova se pokazala idealnom i lijepa je stvar da su se uz nju pojavila neka nova imena na filmu: Janko Popović Volarić, Judita Franković, Ozren Grabarić i ostali plus što mi je naravno, sad malo glupo raditi film bezKreše Mikića... (smijeh) 

Borili smo se kao i svi s financijama i umalo smo pokleknuli digitaliji, no tjedan dana prije snimanja, kriza je uspjela polučiti jednu dobru stvar, a ta je da su rentali tehnike pojeftinili pa sam uspio dobiti sa snimateljem Vanjom Černjulom željene stvari i krenuli smo raditi na filmu i to u cinemascopeu 2:40. Ipak, bez obzira što nudi neke sasvim nove mogućnosti, ne bi još uvijek u našim uvjetima snimanja (puno noći, hladnoća, led, snijeg) mogli napraviti ovakav vizualni kod na digitaliji. 

Već dugo pričaš o želji za snimanjem dobrog žanrovskog filma, ali na kraju uvijek završiš na tzv. festivalskoj drami. Je li to zato što najviše ipak voliš drame ili je to najlakše financirati?

I kad se napokon otisnem u žanrovski film, ne želim se maknuti od pozicije filma kao ogledala realnog života oko nas. Mislim da je veliki gubitak, ne samo financijski, bježanje s filmom od problema, eskapizam u kojem se snima nešto na što bi se ljudi u kinu trebali odmarati od svakodnevnice. Film je još uvijek najmoćnija grana umjetnosti koja najlakše komunicira svijet u kojem živimo s publikom. I zato radim drame, zato što su najbliže ljudima. Ali, kažem i kad padne neki drugi žanr, bit će zanimljivo napraviti ga, ne skrivajući se od problema oko nas. 

S 'Majkom asfalta' si već proputovao svjetske festivale. Koliko ti festivali znače u životu, snimaš li filmove upravo s festivalskim projekcijama na umu?

Mislim da su festivali glavno bilo filmskog života i da su zamijenili klasičnu kino distribuciju. Oni daju potrebnu vitalnost filmu. Moja je želja napredovati iz filma u film, kad gledaš holivudsku mašineriju, malo napretka vidiš. Na neki način, festivali uvode filmove u kino repertoar i na njima se okuplja vrlo ozbiljna fimofilska publika koja traži od kino platna da ih ispuni, da osjete nešto. Nije loše da je Hrvatska postala festivalska meka s toliko različitih festivala jer ipak se na njima događa glavna edukacija. Uvijek govorim da se nikad ne smije podcjenjivati publika, a naročito ljudi koji traže nešto kvalitetnije. 

Smatraš li da kod nas postoji razlika između filmova za domaću publiku (koji se rijetko 'potrefe', a uglavnom su to komedije) i filmova koji se snimaju za svjetske festivale, ili je prvospomenuti (za publiku) tek mit koji slučajno, ponekad upali, a drugi rezultat nužnosti preživljavanja po sistemu 'nitko nije prorok u svom selu'... Ili....?

Ono s čime se ljudi moraju pomiriti da se unazad deset godina događaju bitni kvalitativni pomaci domaćeg filma gdje se jasno vidi glad za boljim. Kod nas se razvija neki neo-noir naslonjen na ono najbolje iz ex-države: YU crni val... Ti filmovi možda neće imati neke ogromne brojke u kinima, možda će se prikazivati kasnije navečer na televiziji, ali će davati preciznu sliku našeg društva, a takva britka kamera je vrlo potrebna krajevima gdje se uvijek sve uljepšava na van. Mene oduvijek neki članovi slijepe, zatucane dijaspore optužuju kakvu sliku dajem Lijepe naše, onda im poručim da dovuku svoje dupe i malo žive ovdje pa će vidjeti kako stvari stoje. Naravno, uvijek će biti projekata koji imaju isključivo komercijalnu narav, samo je to malo smiješno u ovakvoj zemlji gdje pravo tržište ne postoji, a isti je slučaj i naširoko oko nas. Sam pogled na srpsku scenu gdje su se razdvojili autori na dvije struje, onu koja ima veze s realnim ('Klopka', 'Sutra ujutro', 'Tilva Roš') i na megaproducentske projekte koji su kvalitativni flopovi, pokazuje da je kvaliteta presudni faktor, jer ni kino rezultati više nisu niti tamo toliko spektakularni. Mislim da treba raditi filmove koji će ostati vrijedni i nakon 20 godina, koji neće biti plod trenutne kino euforije. Uspoređivanje broja gledalaca postaje tada nebitno. 

Festival igranog filma u Puli

Kako se nosiš s kritikama? Ima li nešto u 'optužbama' da želiš biti Paul Thomas Anderson koji snima 'rumunjske filmove' i prodaje ih na festivale pod Hrvatske...? 

Ha, ha. Upoznao sam i P.T. Andersona i ljude koji su zaslužni za rumunjski novi val. Usporedbe s ljudima koji su napravili velike stvari i u Americi i u Rumunjskoj mogu smatrati komplimentom. Kritike su sastavni dio filmskog djelovanja, naravno one koje se trude poboljšati svaki film. Ne želim biti kao 'netko', gledam samo sve dobro što ljudi rade po svijetu, a toga ima dosta i pokušavam najiskrenije što znam postaviti filmsko ogledalo na naše krajeve. Mislim da to i kritika shvati na kraju. 

Koji je put promocije ovog filma – seks sa svinjama pomogao je uspjehu 'Kino Lika', postoji li poseban plan za ovaj?


Krećemo s kino distribucijom u blagdansko doba jer se radnja filma događa tada. Nadam se da će ljudi kojima je već pun kufer konzumerizma i tipične ovdašnje austrougarsko-balkanske licemjernosti poželjeti vidjeti nešto drugačije... 

Obzirom na božićnu atmosferu, hoće li 'Majka asfalta' biti promovirana kao božićni film?

Nisam baš siguran da će 'Majku asfalta' svakog Božića vrtjeti nakon Capre na televiziji ha, ha. Ali ovo je božićni film, za ljude koji su svjesni da se ljepota Božića pretvorila u nešto nakazno... 

Tema obiteljskog nasilja možda baš i nije u blagdanskom duhu...

Najmračnije stvari se događaju gotovo uvijek u vremenu za koje ne misliš da bi bilo prikladno. E upravo taj pojam prikladno je velika laž. Kad smo kretali u snimanje filma, pojavio se novi članak o ženi koja je bila prinuđena spavati s djetetom u automobilu. Malo po malo puca patrijarhat u ovim krajevima i treba prikazati sve devijacije. Ima nešto mračno iza tih božićnih lampica... 

Tu su i božićna kritika konzumerizma te prikaz krize obitelji u njegovom kontekstu: pretpostavljam da nije slučajnost što si radnju smjestio u šoping centar (iako u njemu nema zombija :))?

Šoping centri su postali utopijske oaze tzv. sretnih obitelji. Zamijenili su domove gdje ljudi komuniciraju i pretvorili ih u masu koja kupuje, čak ni to. Moram priznati da sam se osjećao sretan kao dijete kad smo snimali u šoping centru, sve me je to podsjećalo na Romerove filmove, i na neki način shvatiš da masa koja bezglavo kupuje ništo drugo nego nepregledna hrpa zombija... 

Koji je uopće tvoj najgledaniji film?

Blagajnica hoće ići na more. 50.000 gledatelja. 

A s kojim si najviše ponosan?

Svaki film je neki maksimum tvojih kapaciteta u tom trenutku, tako da su mi svi iznimno dragi. Ono što me posebno veseli je uspijeh omnibusa kratkih filmova 6/6 ('Suša', 'Tulum') s Leonom Paraminski koji rasturaju gdje god dođu. Mislim da je vrijeme da se vrate tzv. predigre s kratkim filmovima ispred dugih i u kinu, i na televiziji. 

A sljedeći? Planiraš li već nešto novo?

To mi je poziv, naravno da, da, hehe. Nakon premijere 'Majke asfalta', krećemo u snimanje 'Mezanina', trećeg dijela omnibusa. Lokacija: Rijeka.
Zadnja izmjena ( Utorak, 30 Studeni 2010 11:35 )
 
-->