Film je snimljen po zbirci pripovjedaka Damira Karakaša
"Ovo je umjetnost, prije svega. I prije samog snimanja znali smo da će izazvati oprečna mišljenja. Pomalo sam umorna od konstantnog opravdavanja. Ako netko smatra da je to silovanje emocija ili da ima bol u želudcu za vrijeme gledanja film, slobodno je mogao napustiti kino. Nakon samo nekoliko dana nakon što je film pušten, kritike su me pogađale na osobnoj razini, ali sam na vrijeme shvatila da su to gluposti. U ulogu sam dala cijelu sebe i s ponosom ću je jednog dana svom sinu pokazati. Za sad je još premalen da bi shvatio", ispričala je za Index Areta. Nagrade i priznanja publike kojih ne manjka zasigurno će biti još, a Matanić koji je odlično skinuo atmosferu jednog poluizoloranog sela u Lici može zadovoljno trljati ruke i don Kaćunku i svima sličnima njemu koji su osjetili potrebu "pametovati" nešto o filmu zahvaliti na reklami.
Ruganje Lici
 |
| Svjetski genij Nikola Tesla uživa što su se pokraj njegova spomenika u Zagrebu našli njegov Ličanin Damir Karakaš i naš novinar / Ankica VRDOLJAK / CROPIX |
| Obećat ćemo don Anđelku Kaćunku honorar i pojavljivanje u medijima. S tim da jaši na svinji i nosi transparent ‘Kino Lika’! |
| PIŠE MILORAD BIBIĆ |
Udarili sa svih strana po vama i redatelju Daliboru Mataniću zbog filma “Kino Lika”, koji je napisan po vašoj knjizi. Tražili su da iz filma izbacite neke, dosad neviđene scene, kao onu igru gole djevojke i svinje u blatnjavu svinjcu, a drugi su tražili čak i – zabranu prikazivanja filma!
- To nije istina!
Kako nije istina!? To su tražili Crkva i jedna udruga...
- ... Ni to nije istina! Nije Crkva, nego jedan čudan čovjek koji se zove Anđelko Kaćunko i nije nikakva udruga, nego jedna čudna žena koja se zove Nada Balen!
Don Anđelko Kaćunko je poznati svećenik, a Nada Balen je predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova...
- ... Don Anđelko sigurno nije svećenik!
Čekajte, čekajte... Kako nije svećenik, evo, sad je kao svećenik došao oplemeniti vašu rodnu Liku. Na službi je u Gospiću...
- Ma, može on, što se mene tiče, postati lički biskup i zamijeniti ovog ličkog biskupa Milu Bogovića, ali za mene taj čudan lik prezimena Kaćunko nije svećenik...
... Da nije svećenik!? A čovjek završio sve škole za svećenika!
- Što je vama, čovječe!? U Hrvatskoj se diploma može kupiti za tisuću eura, to je i dokazano, a meni se čini da je on svoju popovsku diplomu kupio za sto maraka. On je sve samo ne svećenik. Čak mislim da je on zapravo vlasnik nekog pornoshopa, a da mu svećenička odora služi kao maska... Recite mi, što taj lik ima sa svećeničkim pozivom?
Upoznao sam ga, intervjuirao sam ga... Don Anđelko Kaćunko je pravi, pravcati svećenik. Nosi svećeničku robu, citira Bibliju, vidio sam ga na TV-u kako služi misu...
- Molim vas, nemojte me zajebavati! On glumi da je najveći primjer skromnosti, a na automobilu ima registracijske pločice Angelo. On govori o moralu, a prati Nives Celzijus i promovira joj knjigu; on uporno uči vjernike kako treba zapaliti televizore, to govori na misi, a sve čini da završi na tom televizoru... Nema toga što ne bi dao da završi u medijima... Ja mislim da ste vi zapravo ljubomorni na don Anđelka Kaćunka!
- A ja mislim da nam nitko nije učinio bolju reklamu za film “Kino Lika” nego on. Jer, kad on nešto kudi i napada, to je sigurno dobro. I to su ljudi prepoznali. U nepunih mjesec dana film “Kino Lika” gledalo je 10.000 gledatelja. Sad ga mislimo angažirati kao promotora našeg filma...
... Don Anđelko Kaćunko promotor filma “Kino Lika”!? Prije će Zdravko Mamić postati izvršni dopredsjednik Hajduka...
- Obećat ćemo mu pravi honorar i svakodnevno pojavljivanje u medijima. S tim da po hrvatskim gradovima jaši na svinji i u ruci nosi transparent “Kino Lika”! Tako će najviše pridonijeti Lici, u koju je prognan iz Zagreba!
Bit ću svjedok na sudu da ste ovo kazali!
- Oćete li da vam ponovim?
Seks djevojke i svinje
Ne, zapamtio sam! Nego, što kažete o gospođi Nadi Balen...
Ona ne predstavlja nikakvu udrugu, odbor, društvo, što li već, ona je bivša vjeroučiteljica koja dolazi direktno iz srednjeg vijeka. Ona je predsjednica nekakve udruge za nešto, pitaj Boga za što, a njezina doktrina zasniva se na vrijeđanju drugih žena.
Stravično je izvrijeđala našu glavnu glumicu Aretu Ćurković, a govori o pravima žena!? Ponizila je, pokušala osramotiti, a ta je odlična glumica za ulogu u “Kino Lici” dobila samo pohvale, dobila je u Puli nagradu “Breza”, svuda od kritičara i znalaca prima pohvale. I onda se nađe anonimna bivša vjeroučiteljica da sere po njoj i filmu... I što, ja sad trebam biti fin prema njoj? Ma, ko je jebe!
Je li film mogao bez one scene seksa djevojke i svinje u blatu?
- Jeste li to vi počeli kao ta anonimka Nada Balen!? Gdje ste vi vidjeli seks? Je li se vidi da joj ga je prase zavuklo? Ne! Toga u filmu nema! Nema! U “Kino Lici” nema seksa svinje i djevojke. Znate li da su neki poznati i ugledni filmski kritičari baš tu scenu okarakterizirali najpoetičnijom u cijelom filmu...
Ma, di ćeš veće poetike nego kad se gola djevojka valja po blatu i zove prasca da je opali...
- Je, to je poetika. Glad za ljubavlju, za seksom, samoća, bolna, nabolnija samoća. Samoća u gradu zna biti strašna, ali je na selu sto puta strašnija. U toj sceni prikazana je i najgora i najveća moguća autodestrukcija. To je kao ono kad ti ništa u životu ne ide, kad te ništa neće, kad te nitko neće, kad ti, kad si užasno frustriran, padne šalica i razbije se, pa onda razbiješ cijeli ormar, kad ideš do kraja s destrukcijom...
Film “Kino Lika” gledao sam dva puta. Drugi put zato da sam sebe razuvjerim kako je film mračan, depresivan, kako je najsvjetlija boja u filmu tamnosiva... Nisam se razuvjerio...
- Knjigu “Kino Lika” napisao sam u Splitu. U meni najdražem dijelu Splita koji se zove Get. Za mnoge je to najmračniji dio Splita. U kojem, usput, živi ne baš malo mojih Ličana. I kad se taj mrak splitskoga Geta spojio s mrakom moje Like, udružila se energija Geta i Like. Sastala se Dalmacija s Likom - i nastala je knjiga “Kino Lika”!
Dekadentna Lika
Knjiga i film su precrni. Bacaju u bed...
- Ja ne idealiziram selo. Kao ono, čobanice pjevaju, čobani sviraju, svuda okolo cvijeće, ovce pasu, konji veselo trče... Ili se govori samo o Crkvi, Bogu, ističe se nakakav silni konzervatizam. Kao da nitko na selu nikad nije jebao, kao da na selu žene ne masturbiraju. Sve nešto čisto, idilično...
Sva dekadencija je uvijek vezana uz grad, a ja pokušavam pokazati da u selu ima dekadentijih stvari. Sjećam se kad je jedan Ličanin od 55 godina jebao neku maloljetnicu od 15 godina u šumi. Kad se saznalo, Ličanin je pucao u sebe iz puške. Priskočili su mu pomoći, krkljao je, krv mu je šibala uz usta, upitali su ga: “Zašto si to učinio njoj i sad sebi, zašto?”
Znate li što im je odgovorio? Kazao je samo dvije riječi: “Zbog pičke!” Mnogi Ličani se pitaju je li moguće da otac ne da vodu sinu. Nego zadnju kap čuva za stoku. A ne pitaju se kako je moguće da u Lici Ličanin stavi prst u guzicu tamnoputoj košarkašici i sudac to proglasi – rukovanjem!? A ta scena iz filma, kad Ličanin brine o stoci više nego o djetetu, nije nerealna. Pamtim rečenicu iz svog djetinjstva, iz svog sela Plašćica kod Brinja: Ko nije za živit, neka umre! Nema u Lici milosti. Samo gola borba za opstanak!
O vama se govori kao o književniku, novinaru, scenaristu, karikaturistu, performeru, biciklistu, harmonikašu, glumcu, pjevaču, pustolovu, boemu...
- ... Samo mi nemojte kazati da bi moji Splićani, koje volim skoro kao i svoje Ličane, sve ovo što ste naveli sakupili u jednu jedinu riječ – jebivjetar!
Da, to sam mislio, ali mi je bilo neugodno kazati...
- Jednom na jednoj književnoj večeri koju je vodio Simo Mraović, sakupilo se puno ljudi, puno uglednih ljudi od imena i prezimena. Simo me predstavlja, priča bajke o meni, a onda dođe njegovo prvo pitanje meni: “Molim te, Damire, reci kad si prvi put jebao?” Ja mu odgovorim i mi na toj književnoj večeri nastavimo samo o jebavanju. Svi su ostali šokirani, zgranuti! Došla na red pitanja, jedan iz publike se okuražio pitati me: “Vi živite u Parizu, jeste li možda vidjeli Mona Lizu?” Odgovorio sam mu: “Ma šta vidio!? Jebo sam je!”
Brkate i dlakave Ličanke
Zbunili ste me, priznajem... Napisali ste pet knjiga, zovu se: “Bosanci su dobri ljudi”, “Kombetari”, “Kino Lika”, “Kako sam ušao u Europu”, “Eskimi”. Jednom sam pročitao da u njima ima više psovki nego “normalnih” riječi...
- Jednom sam citirao svoga oca: Onaj koji ne psuje Boga, ni ne vjeruje u Njega! Neki iz Like mi silno zamjeraju zašto toliko psujem u knjigama, ali dok mi to objasne, opsuju barem dvadeset puta. Te psovke su tipično ličke, jako sočne. Kao na primjer: Jebem ti brkove krvave! A ta psovka je upućena ženi. Inače, u Lici su na cijeni žene s brkovima i dlakavim nogama. To je Ličanima jako erotično...
Iz sela ste koje si sam opisao kao ustaško. Djed vam je bio ustaša, a vi ste se javno odrekli ustaštva i ustaške ideje...
- U mom selu svi su bili ustaše osim jednog Ličanina koji je otišao u partizane i kojemu se otac zbog toga – objesio usred sela! Od sramote! Da, djed mi je bio ustaša, ali ja se zgražam od te ustaške ideje, ona je bila užasna. Koljačka, zločinačka, puna rasne i vjerske netrpeljivosti. Multikulturalnost je moja opcija. Zato volim Liku u kojoj žive Hrvati i Srbi, bez Srba nema moje Like. Upravo zbog multikulturalnosti Pariz je glavni grad svijeta, da u Parizu žive samo Francuzi, on bio bio govno...
I Pariz je vaš grad, tamo ste godinama bili ulični svirač, stalno mu se vraćate... Zašto ne zasvirate, recimo, u Gospiću?
- U Gospiću bih zasvirao jedino ako bi mi pred auto izletjela krava. U automobilsku sirenu, dakako! U Parizu ne sviram samo na ulicama, a kad tamo sviram, onda to nije obična svirka, uvijek se to pretvori u performans. Tamo sviram na koncertima, u predstavama, u kavanama, na televiziji, na filmu... Tamo je konkurencija zastrašujuća. Prolaze samo najbolji. Kažu mi da i u Zagrebu ima dobrih uličnih svirača, ali njima bi, da sviraju u Parizu, plaćali da – ne sviraju!
Čuo sam da ste imali harmonikaški koncert u Dubrovniku...
- Da, prvi dan nastupao je TBF, drugi dan Let 3, treći dan Boban Marković Orkestar, a četvrti dan – ja sa svojom harmonikom! Puna dvorana, svi čekaju što će se to dogoditi, prije nego sam se popeo na pozornicu, morao sam sebe uvjeriti da sam veći muzički velemajstor negoli je to Charlie Parker...
Dalmatina je zajeb
Je li i vama, kao i mnogim Ličanima, Nikola Tesla bliži ili barem daljnji rođak?
- On je meni – genij! Nismo u rodu, ali on je svejedno svjetsko čudo. Ekstra pametno ličko dijete pametnih ličkih roditelja. Nego, znate li kako bi Nikola Tesla reagirao gledajući film “Kino Lika”? Oduševio bi se! Zato što je on čovjek širokih, najširih vidika. Čisti genij!
Nikola Tesla je, tu dvojbe nema, najpoznatiji Ličanin. A tko je, po vašemu mišljenju, najpoznatija Ličanka?
- Opa, zatekli ste me! Aha, na pamet mi je pala – Jovanka Broz! Ne znam zašto, ali sad me Ličanka Jovanka asocirala na Šestu ličku. Zna se da je Šesta lička u Drugom svjetskom ratu bilježila pobjede nad okupatorom. Ali, jednom su je razbile udružene četničko-ustaške snage. Bio je to jedini poraz Šeste ličke. I kad su tražili od njezina komandanta na napiše izvještaj o uzrocima debakla protiv četnika i ustaša, napisao je ovo: “Mi smo naučili napadati, a ne braniti se. Kako su nas ustaše i četnici napali, mi smo, nenaviknuti na obranu, doživjeli poraz. A da smo napali mi njih, jebali bi im četničko-ustašku majku!”
Bili ste dragovoljac Domovinskog rata...
- Da. Neki moji Ličani išli su u rat s vilama i sjekirama, ja sam dobio puškomitraljez, ali s 40 metaka. Za jedan rafal, na kraju sam dobio drugo oružje... Toliko o tome.
Autocesta Split–Zagreb, lipa Dalmatina, preporodila je Liku!
- Što ste kazali – preporodila!? Dalmatina je zajeb. Čovječe, ona je zajebala Liku. Otkad je Dalmatina puštena u promet, Lika je opustjela. Nekidan sam sjedio u Brinju, dva sata nitko nije prošao. Jedino jedan pas. I to bez repa. Jebo ja Dalmatinu...
Borac iz BrinjaU Lici se navijalo ili za Dinamo ili za Crvenu zvezdu. Kad je Dinamo dekretom prestao biti Dinamo, postavši najprije Hašk-Građanski, a onda Croatia, prestao sma navijati za „modre“. Za Hajduka, kao zakleti dinamovac, nisam mogao navijati, a kako sam živio u Splitu postao sam navijač – Radničkog nogometnog kluba Split! Sad sam se vratio korijenima, navijam za čuveni klub Borac iz Brinja. On je prvi na tablici Ličke lige. A iz te lige prvak ne ide u viši rang, jer nema novaca, a zadnji ne ispada jer nema gdje ispasti. Divota od lige, čudo jedno! |
