|
sve projekcije mog "tuluma" u cannesu bile su popunjene - jutarnji list |
|
Ponedjeljak, 25 Svibanj 2009 21:59 |
Sve projekcije mog ‘Tuluma’ u Cannesu bile su popunjenePiše: M. Lokas
Jučer je, kaže, organizirana i fešta za film, a najviše pohvala dobili su od čileanske ekipe
ZAGREB - Kratki film “Tulum“ našeg poznatog mladog redatelja Dalibora Matanića na filmskom festivalu u Cannesu i prije dodjele nagrada postigao je odličan uspjeh, a sve dosadašnje projekcije bile su pune. Jučer je organiziran i dnevni tulum kakav i zaslužuje film takvog, simboličnog imena. Mladi redatelj najavio je još jednu noćnu zabavu za koju tek traže lokaciju. Najveći kompliment za “Tulum“, kaže Matanić, dobili su od čileanske ekipe koja je u Cannes došla s dugometražnim filmom.
- Sve projekcije ‘Tuluma’ dosad su bile pune, a sigurno najveću pohvalu dobili smo od Čileanaca. Kad su vidjeli da bi ‘Tulum’ trebao biti prikazan prije njihova, zamolili su organizatore da stave neki drugi film jer im je ‘Tulum’ bio prejak. U utorak smo imali dnevnu varijantu tuluma i sve je prošlo vrlo ugodno. Zabava je bila u jednom restoranu uz najprometniju ulicu u Cannesu. Sada tražimo lokaciju za noćni tulum, pa makar to bilo i na plaži - rekao je Matanić.
Matanićev je “Tulum“ za odlazak u Cannes odabran u kategoriji Critic’s Weeka zajedno s još šest kratkih filmova iz čitavog svijeta. |
|
dalibor matanić: u cannesu ćemo napraviti pravi tulum - jutarnji list |
|
Utorak, 12 Svibanj 2009 10:38 |
Dalibor Matanić: U Cannesu ćemo napraviti pravi tulumPiše: Marija Lokas
Foto: Vjekoslav Skledar/CROPIX
Dadu Matanića pratit će i glumica Leona Paraminski, producentica Ankica Tilić, montažer Tomislav Pavlic i bend Svadbas
ZAGREB - Redatelj Dalibor Matanić u subotu putuje u Cannes, gdje je njegov kratki igrani film “Tulum“ izabran u konkurenciji programa “Critic’s Week”, u kojem će se prikazati samo sedam filmova iz svijeta.
“Tulum“ je drugi dio Matanićeva omnibusa radnog naslova “6/6“, a prvi dio, “Suša“, također je 2003. godine završio u Cannesu. Tema omnibusa je intima šest različitih žena, koje su, na kraju, kaže Matanić, vrlo slične. Svih šest žena glumi Leona Paraminski, koja će ovaj put također u Cannes.
- Na kraju snimanja svi smo bili sretni kako je ispalo jer je riječ o filmu s malim budžetom. Nema pravila za Cannes, ‘Tulum’ je pozvan isto kao što je bilo i sa ‘Sušom’. Ove godine ide i Leona s nama, jer prošli put nije mogla. Svaki od sedam odabranih filmova imat će i sedam projekcija, no za nas je najvažniji datum 19. svibnja. Film nas, s obzirom na ime koje nosi, obvezuje da u Cannesu i napravimo tulum - najavio je uspješni redatelj.
S Matanićem i Leonom Paraminski u Cannes putuju producentica Ankica Tilić, montažer Tomislav Pavlic i bend Svadbas. |
|
dalibor matanić: od birtijaškog rumenka do elegantnog ženika - index.hr |
|
Ponedjeljak, 04 Svibanj 2009 12:57 |
Dalibor Matanić: Od birtijaškog rumenka do elegantnog ženika  DOKAZANO je, stilisti čine čuda! Barem u slučaju Dalibora Matanića, trenutno najtraženijeg hrvatskog filmskog redatelja. Za potrebe snimanja tjednika Extra, Dalibor je odbacio svoje rumene obraze i imidž dječaka iz susjedstva, i nabacio odijelo pravog gospodina, (ups, zavodnika). Hoće li mu to pomoći da dobije dobre kritike u Cannesu, na koji se sprema, ne znamo, a hoće li curice željne balkanskog šarma pasti na ovaj Matanićev imidž... pa mogle bi!
"Jednom kad sve sumiramo, kao što bi rekla Gabi Novak, pamtimo samo sretne dane, samo sretne trenutke i detalje. Tako se i horor koji se dogodio Vukovaru pokušava premostiti i percipirati kroz nekadašnje stvarne i današnje virtualne događaje", osvrnuo se Matanić na film koji predstavlja na Cannesu.
"Zanimljivo mi je analizirati mjesta gdje se ljudska priroda pokazala monstruoznom kroz duh današnjeg vremena. Ne želim raditi patetične pamflete, već mi je nagrada kad ljudi koji su proživjeli sve to po Osijeku, Vukovaru i ostalim mjestima kažu da ih je 'Tulum' dirnuo", dodao je.
 "Inače znam doći na festival i znam osjećaj kad ste bez filma tamo, no moram priznati da kad ste s filmom u Cannesu, osjećate se kao da ste malo iznad zemlje, kao da ste primili posebnu počast. Festival je kao jedan veliki tulum", kaže Dado.
Matanićev film "Tulum" uvršten je u neslužbeni program ovogodišnjeg filmskog festivala (šiša ga talentirani, mladi i dosad nepoznati Goran Odvorčić čiji film "Ciao mama" je u službenoj konkurenciji). Riječ je o "Omnibusu 6/6", projektu koji se sastoji od šest filmova o intimi, na prvi pogled različitih djevojaka koje sve utjelovljuje Leona Paraminski. Djeca birtije ne vole kravate
A kad već spominjemo Leonu Paraminski, Matanić se kratko osvrnuo i na slučaj "rođendanskog preljuba" u kojemu su glavni akteri (sad već znamo, lažnog preljuba) bili upravo Leona i Veljačin dečko, Janko Popović Volarić. "Da se mene pita, neka bude i djece nakon fešte. Bar će biti djeca birtije i neće morati nositi kravatu (a zna Matanić o čemu priča, često je kao dječak upravo s ocem hodočastio istima). A otkrio je, kad smo već kod birtija, i jednu od svojih neispunjenih želja: "Jednom bih napokon trebao otvoriti toliko željenu birtiju, ali znam da bi propala jer bih sve častio", zaključio je.
|
|
matanićev film u cannesu mrsi konce proslavljenim redateljima - index.hr |
|
Nedjelja, 26 Travanj 2009 20:47 |
Matanićev film u Cannesu mrsi konce proslavljenim redateljima  NAJPRESTIŽNIJI europski filmski festival ove će ugostiti neke od najprestižniji redatelja današnjice. Za cannesku Zlatnu palmu natjecat će se velikani kao što su Quentin Tarantino, Lars von Trier, Pedro Almodovar, Ang Lee... Iako je filmski festival u Cannesu najposjećeniji, barem što se celebrityja tiče, ove godine i filmski kritičari moći će napokon "omastiti brk". Kako je prošlogodišnji festival, ako je vjerovati kritičarima, podbacio; 62. po redu trebao bi ponovo vratiti staru slavu u kojoj je uživao nekada.  "Velika je čast biti u sedam najboljih filmova na svijetu, moram priznati"
Nama je najzanimljivija činjenica da će i Hrvatska imati svog predstavnika. Riječ je talentiranom redatelju Daliboru Mataniću čiji će kratki film "Tulum" biti prikazan u konkurenciji "Tjedan dana kritike". "Naravno da mi je ovo velika čast kad se sjetim kako smo prije gotovo godinu dana snimali u Vukovaru na plus 40 predvođeni Leonom Paraminski. Bila je to užasno mala autorska ekipa i pogotovo mi je drago kad se sjetim činjenice da su jedina dva hrvatska filma koja su nastupala na Cannesu naš film "Suša", koja je bila 2003.godine, i sada "Tulum" u 'Tjedan dana kritike'. Velika je čast biti u sedam najboljih filmova na svijetu, moram priznati", rekao nam je Matanić koji je i više nego oduševljen.
"Pogledao sam i nominirane u glavnom programu i kad vidiš da su na jednom mjestu Haneke, Von Trier i Chan-Wook, konkurencija je da se smrzneš, a uz ta imena su naravno i Almodovar i ostali. No moram priznati da ja navijam za Hanekea. On je moj apsolutni favorit", otkrio nam je Matanić koji su njegovi favoriti. Za razliku od ostalih koji nestrpljivo očekuju premijeru novog Tarantinova filma "Neslavna kopilad", drama o 2. svjetskom ratu ne zanima previše našeg redatelja. "Apsolutno me ne zanima Tarantino. On je zabavan, ali ima i jačih autora mimo njega koji su bitniji za festival i filmsku povijest", rekao je.
Kako to inače biva, i na ovom festivalu ima zvučnih imena čija je funkcija da privuku što veći broj gledatelja, a njihov rad i ne treba biti toliko razvikan, što je dobro za promociju filma općenito, ali loše za promociju nekomercijalnih filmova koji ciljaju na publiku koja nije veliki poklonik blockbustera. "Da, Cannes je imao pokušaj revitalizacije francuskog filma, ali im to i nije baš uspjelo, te se nadam da su Haneke i von Trier ove godine snimili kvalitetne filmove", poručio je autor čiji je film "Kino Lika" pobudio velike rasprave. Da Cannes može biti neka vrsta odskočne daske za karijeru svjetskih razmjera svjestan je i sam Dalibor. "Bio sam u Cannesu i bez filma, ali osjećaj da imaš svoj filmu te stavlja na jedno vrlo, vrlo počasno mjesto. Divan je to osjećaj. Sve su oči uprte u tvoj film, pa i nije baš mala stvar", zaključio je Dalibor Matanić. 
"U Cannesu imaš 10 posto ljudi koji uđu na te tulume i čak devedeset posto ljudi koji pokušavaju ući" No ne ide Matanić u Cannes samo poslovno, odvojit će on vremena i za tulume i partyje koji su neizostavan dio svakog festivala, a pogotovo ovog u Cannesu. "U Cannesu imaš 10 posto ljudi koji uđu na te tulume i čak devedeset posto ljudi koji pokušavaju ući. Stvarno ima velika masa ljudi koji su nezadovoljni time i ako ćemo mi raditi feštu u Cannesu ja bi volio bi da to bude za sve, pa neka se ljudi vesele", nadodao je Matanić.
|
|
matanićev kratki film u konkurenciji cannesa - dnevnik.hr |
|
Petak, 24 Travanj 2009 15:04 |
Matanićev kratki film u konkurenciji CannesaZagreb, 24.04.2009., 13:30 | Z. S.Kratki igrani film Dalibora Matanića 'Tulum' snimljen u Vukovaru, primljen je u konkurenciju canneskog programa Critic's Week. 48. izdanje ovog uglednog programa prikazat će svega sedam filmova iz cijeloga svijeta.  Dalibor MatanićPosljednji hrvatski film koji je prikazan u Cannesu bio je također film Dalibora Matanića i njegove stalne autorske ekipe 'Suša', predstavljen u konkurenciji 'Quinzaine des réalisateurs' 2003. godine. Film 'Tulum' zapravo je drugi dio budućeg omnibusa koji je započeo filmom 'Suša'. U filmu koji je proizvela producentska kuća Kinorama glume Leona Paraminski i Nikša Butijer. Film je premijerno hrvatskoj publici prikazan prije mjesec dana na Danima hrvatskog filma, gdje je dobio nagradu za režiju te nagradu za filmsku glazbu. Canneski Critic's Week, osnovan od sindikata francuskih filmskihkritičara, svake godine nakon vrlo stroge selekcije u konkurenciji prikaže svega sedam debitantskih dugometražnih i sedam kratkih igranih filmova iz cijeloga svijeta, trudeći se otkriti publici nova redateljska imena i osobite autorske rukopise. Nakon prikazivanja u Cannesu, Critc's Week svoju selekciju pokazuje publici u Porto Vecchiu, Parizu, Rimu, Beirutu i Morelii. |
|
kino lika osvojila lecce- net.hr |
|
Ponedjeljak, 06 Travanj 2009 23:51 |
| Kino Lika osvojila Lecce | | |  | | Zvijezda Kina Like Areta Čurković s redateljem Daliborom Matanićem na zagrebačkoj premijeri filma (foto: Goran Katić/Net.hr) | | | | Kontroverzni film Dalibora Matanića Kino Lika, u kojem glavne junake glume Krešimir Mikić i Areta Ćurković, osvojio je Grand Prix na Festivalu europskog filma u talijanskom Lecceu. | | |
U glavnom programu festivala prikazano je 10 filmova, a stručno mišljenje u skladu je s mišljenjem publike koja je film Kino Lika nagradila odličnom posjećenošću i velikim pljeskom, ističe se u obavijesti Kinorame, koja je uz HRT prošle godine producirala film.
To je 12. međunarodni filmski festival na kojem je film Dalibora Matanića u proteklih pola godine sudjelovao, te četvrta međunarodna nagrada.
Dosad je osvojio Grand Prix na nizozemskom festivalu Noordelijk FF, nagradu studentskog žirija na istom festivalu te nagradu mladog žirija na festivalu u Montpeilleru.
U filmu, nastalom prema romanu Damira Karakaša, a smještenom u groteskni svijet neobičnog ličkog sela, glume Krešimir Mikić, Areta Ćurković, Ivo Gregurević, Danko Ljuština, Jasna Žalica i drugi.
Mataniću je Grand Prix uručen na svečanosti zatvaranja Festivala europskog filma, koji je trajao od 31. ožujka. Nakon talijanskog festivala film ponovno odlazi u Nizozemsku.
|
|
|
kino lika wins lecce - cineuropa |
|
Ponedjeljak, 06 Travanj 2009 23:16 |
|
 | April 6, 2009 |
 |  Festivals – Italy Kino Lika and For a Moment, Freedom win Lecce After winning numerous prizes at European festivals, and obtaining great results at the Croatian box office, Dalibor Matanic’s Kino Lika [ trailer] has won the Golden Olive Award for Best Film at the Festival of European Cinema at Lecce, which ended yesterday. For the international jury, the film co-produced by Croatia and Bosnia-Herzegovina and based on the acclaimed novel by Damir Karakas, "efficiently depicts a story of loneliness and desperation in a small mountain community". |
|
|
Last Updated ( Ponedjeljak, 06 Travanj 2009 23:20 )
|
|
čestitka daliboru mataniću - h-alter - zorica radaković |
|
Srijeda, 25 Ožujak 2009 18:37 |
ČESTITKA DALIBORU MATANIĆUZorica Radaković Povodom osvojene nagrade Kina Lika na Festivalu u Montpellieru: Bravo! i još mnogo nagrada i evropske publike vašem odvratnom, divnom filmu! Zašto da okolišam, doživjeh katarzu gledajući Kino Lika. Jer, bio je to potpuni govor umjetnosti, grčka tragedija zapakirana u suvremeni filmski jezik, majstorsko, egzistencijalističko opkoračenje dnevnog realiteta i istodobno govorenje o njegovom živom blatu! Smještanje priče u ruralno ličko područje tek je konvencionalni okvir (da bi se prevladala zatrpanost urbanom ikonografijom) iza čega stoji velebni zamah - spuštanje protagonista u same okvire prirode koja u sebi nosi dijalektičke silnice društva. To je film o pokušaju nadvladavanje prirode (jezgre nagona i strasti), nadvladavanja društva (kao nadgradnje i prikrivanja nagona) i obitavanja kroz arhetipove. To je film o čovjeku koji žudi za svojom životinjom, jer je i on sam životinja, čovjekom koji žudi za svojom prirodom, za svojom biti kao izmičućim mitom. To je valjda razlog zašto su Francuzu uskliknuli: 'Kino Lika' je genijalan, a bazično strašan! To je velik film!
O ovom ostvarenju, kao i prethodnim Matanićevim kreacijama, dale bi se napisati stranice i stranice eseja koje bi ga ocrtale kao genija za treći milenij, umjetnika koji vlada naracijom do te mjere da uspijeva polaziti iz precizno društvenog okvira priče, a isto tako postići komunikativost kroz neambiciozni govor karaktera iz kojih gotovo ni iz čega stvara duboku dramu i bogat društveni kontekst sa snažnom univerzalnom potkom. Ipak, s obzirom na kontrovoreze u našem medijskom prostoru, želim tek naglasiti važnost njegovog etičko-estetskog diskursa u fenomenologiji stvarnosti.
Naime, u postetičkom smo vremenu, u kojem je moralno sve što nije izravno kršenje nekog članka zakona. (Čak se ni kriminalcu više ne prigovara da je nemoralan do izricanja pravomćne presude!) To je ono što se zove politička koretnost. Svi su OK, dok nekog ne ubiju. (Iz nekih svojih ljudskih razloga.) Takav je moderni bon-ton. Relativizam vrijednosti pod apsolutizmom (političke) korektnosti vrlo je izazovan za umjetnost. On joj otvara prostor da obračuna s tabuima koji žive u svijesti pojedinaca kao određeni vid slobode, malih tabua koji su, (jer djeluju iz softwera), jači od moći institucija. Ukratko, za razliku od predglobalističkog doba, doba jasnih društvenih normi i morala - kada je umjetnost kao opozicija razbijala fiksnu (nametnutu i prihvaćenu i življenu) sliku svijeta iza koje su stajale institucije, danas ona ima ulogu - stvaranja slike svijeta. S tim što… je li umjetnost institucija? Možda, kao postrojenje razuma. A razum, koliko je moćan u odnosu na klišeje?
Kako bilo, zbog prava svih i svakoga na sve i svašta u globalnom zaseoku, našem malom mistu zvanom svijet - danas je umjetniku sa slikom (slikama) svijeta teže no gladnom u Africi. Jer, on ne može utažiti svoju glad, a da drugi (koji očajnički traže fiksnu točku za svoju ideju življenja) ne budu povrijeđeni na ovaj ili onaj način. Ni malo nije čudno što je don Kaćunko onako bjesnio protiv filma - imao je razloga, jer je Matanić priču stavio u elemente: zemlja (životinje), zrak, vatra, i voda!, a koji su - da!, bezbožni, nekršćanski, paganski. Također, nije neobično što je izvjesna Nada Balenispred Odbora za ravnopravnost spolova uskliknula da je zbog ponižavanja žene Kino Lika odvratan film, iako ga nije gledala.
Da, to je ključan moment: debela djevojka (Venera u blatu koja pod životodajnom kišom žudi svoju svinju) je odvratna, jer ne žudi vibrator, što bi bilo korektnije, civiliziranije. (Seks je naime, uzvišen, dočim je jebanje nisko, animalno, s tendencijom potpunog sjedinjavanja s prljavom životinjom.) Nadalje, tu je i bakica koja žudi za svojim janjetom pobjeglim u planinu, odvratna jer ne žudi čuti glas boga nego meketanje drage životinje, pa - otac koji pod kišom (spoznaje) pada na koljena pred svojim golim, izmučenim djetetom… Da, umjetnost je odvratna jer izaziva, udara ukorektnost, u slobodu kao balon kukavičluka! Pod kišom prava na ništa - umjetnost je postala rezervat u svijetu savršenih sporazuma oko toga da je sve OK, i da je pojedinac u svojoj civilizacijskoj prepariranosti više virtualan nego animalan. I, hoću li biti nastrana ako Mataniću poželim još usamljenosti i snage za kršenja zakona, proširenje more?
|
|
igrani filmovi popravili dojam - jutarnji list |
|
Utorak, 24 Ožujak 2009 08:52 |
|
Igrani filmovi popravili dojam Piše: Jurica Pavičić ZAGREB - Nakon što je publika preživjela osrednji dokumentarni te pomalo dosadan animirani program, na samom kraju festivala dočekala je koktel osvježenja. Igrana konkurencija festivala, prikazana u petak, bitno je popravila ukupni dojam 18. DHF-a. Igrani program bio je bolji od ijednoga u posljednjih nekoliko godina.
Istrebljenje generacije
Nije stoga čudo što je žiri gotovo sve nagrade dodijelio upravo igranim naslovima. Grand prix festivala te scenarističku nagradu ponio je film “Rastanak” autorice Irene Škorić. Filmu prati oca i sina koji odlaze na autootpad da bi tamo prodali svoj stari stojadin u reciklažu.Nagradu za režiju i za glazbu dobio je film “Tulum” Dalibora Matanića. Riječ je o drugom u ciklusu šest kratkih filmova o ženama iz različitih krajeva Hrvatske koji bi trebali biti dio zamišljenog omnibusa. “Tulum” je ambijentiran u Vukovar, a Matanić nas u filmu kroz prikaz idiličnog ljetnog dana elegantno suočava s istrebljenjem cijele jedne generacije. Za mene osobno riječ je o najnadahnutijem Matanićevu filmu, boljem i od jednog od njegovih dugometražnih naslova.
|
|
Last Updated ( Utorak, 24 Ožujak 2009 08:55 )
|
|
radio 101 - godišnji pregled: film |
|
Srijeda, 31 Prosinac 2008 13:15 |
|
Godišnji pregled: Film 2008.
Sponzoruše, posvuduše, sisate starlete i odbjegli svećenici inače ne bi imali što tražiti u jednom kulturnom pregledu godine, no upravo zbog njih, film je u 2008. postao manje dosadna djelatnost. Prijatelj ugledne spisateljice Nives Celzijus, don Anđelo Kaćunko, izgnan je u hladna bespuća Like baš u trenutku kad je omastio brk pohađajući razne «ivente», ali javnost time nije ostala zaštićena od njegovih verbalnih komentara i mentalnih laksativa. Iako ga od katoličkog superstara Sudca dijeli tek nešto manje pudera i boje za kosu, vlasnik skupih auto-tablica okomio se na Dalibora Matanića i «Kino Liku». Nešto što je moglo biti tek prolaz na kino repertoaru, jer publika načelno ne hrli na art-filmove, postalo je tako hit u svojoj kategoriji. Matanić je Kaćunka zahvalno iskoristio za besplatnu promociju, što ovaj baš i nije shvaćao, nego je sveti rat u obrani ćudoređa i moralnosti vodio do zadnjeg, hrabreći čak i opskurne udruge za ljudska prava da se uključe.
Iako razum i mozak nisu u Hrvatskoj cijenjena roba, «Kino Lika» nije ni zabranjena, ni cenzurirana. Jedna od lijepih tekovina bivše Jugoslavije, koju smo baštinili a tek danas shvaćamo koliko je neprocjenjiva, jest i nedostatak tijela koja režu i prekrajaju nečiji umjetnički rad, a sve pod sloganom 'zaštitimo nejaku dječicu'. I dok nemamo sumnjivih organizacija poput američke MPAA ili britanskog BBFC-a, u dragoj nam banana-državici cenzorsko štambiljanje na mala je vrata uvelo Vijeće za elektronske medije. Naravno, najviše su na udaru filmovi, jer najlakše je na njih zalijepiti žuti krug unutar kojeg je brojka 12. Tako se na japanskim klasicima, emitiranima u 4 sata ujutro, roditelje obavještavalo da im mladunčad mlađa od 12 godina baš to ne bi smjela gledati, što je razumljivo, jer je općepoznato da klinci od, primjerice 7 godina, noći provode tulumarenjem uz program javne televizije.
Stvar je povučena, da bi krajem godine uskrsnula s dizajnerski decentnijim brojevima. Dakako, filmovi i TV serije najčešća su žrtva jer nikome ne pada na pamet dobnom oznakom ukrasiti Vijesti ili Dnevnik – tada bi naime oznaka trebala glasiti europski 18 ili američki NC-17, što je granično s pornografijom. Kako nam državica hvata korak s Europom upravo u najnebitnijim pitanjima, dok ona važna ostaju neriješena, ne bi čudilo da u 2009. dobijemo i kakav komitet za dobno označavanje, pa i cenzuriranje filmova. Onih u kinima.
Umjesto Vijeća za elektronske medije time bi se zasigurno bavio Hrvatski audiovizualni centar, institucija koja je, nažalost, vrlo brzo ostala bez svoje vodeće glave. Albert Kapović, šef HAVC-a, preminuo je i ostavio to teoretski moćno tijelo da u budućnosti koordinira hrvatsku filmsku scenu i odvoji je od sisa Ministarstva kulture, koje je zaslužne i važne domaće filmaše godinama obilno dojilo bez pogovora, kao prava majka. Pa kad bi kakav sineast starije dobi bio gladan, majka na čelu s Božom Biškupićem dala bi sisu. Stvar je prirodnim tijekom presušila, pa su sada odgovor na snove i prazne trbušćiće - europske koprodukcije. Dok se dio ekipe fino snašao snimajući projekte koji počnu u jednoj državi, završe u drugoj, pa ovlaš proputuju trećom, već spomenuti Dalibor Matanić odolio je europskom pudingu odbijajući da od svojih filmova napravi mitteleuropsku vožnjicu vlakom. Uz pomoć nekoliko odličnih glumaca i jedne svinjice, pridružio se pak daleko zanimljivijoj 'diližansi', onoj novoprozvanog istočnoeuropskog radikalnog filma.
Uz «Kino Lika», drugi značajan film 2008. godine su «Tri priče o nespavanju» Tomislava Radića, živahnog djedice koji je kod sebe našao žara kakvog inače nemaju ni dvostruko mlađi kolege. Radić se nadopisao na istu tradiciju kao i Matanić, pa je bez krzmanja svaku glumačku dušu u svome filmu i preneseno i doslovno skinuo do gola, iako se o njegovim dosezima, nažalost, nije izjasnio Don Nenapudrani Sudac iliti Anđelo Od Like. U završni trojac koji obilježava nova stremljenja u hrvatskom filmu još spada i mladac Kristijan Milić, koji je sa «Živima i mrtvima» pokazao kako se radi ratni film i kako se radi sa glumcima, iako je, vjerojatno slučajno, uz to pokazao i kako se snimateljski fetišizira ustaška uniforma. Ispričavajući se konstantno kako je on u svemu 'unajmljeni' iliti naručeni redatelj, jer je u projekt došao kad je već debelo krenuo, Milićev je rukopis baš taj koji je sve spasio od propasti. A znajući povijest ratnih filmova ovih prostora, moglo je propasti vrlo lako.
Ostatak prve lige domaćina dopunjavaju pristojni Zrinko Ogresta s još pristojnijim «Iza stakla», nastavkom njegove pristojne karijere koja će, bez ikakvih sposobnosti tipičnih za vidjelice, sigurno i dalje biti tako fina i pristojna. Vinko Brešan, za razliku od Ogreste i ostalih, nije ponudio ništa pristojno i zanimljivo, dok su mu komedijaški pokušaji nepristojnosti u «Nije kraj» već sada pod okriljem zaborava. No na opsesiju domaćih filmaša domaćom književnošću, a ponajviše Matom Matišićem, podsjetit će nas iduće godine Arsen A. Ostojić, kao jedan od posljednjih s ovogodišnje Pule koji dolazi u kina i to ne kao siroti beskućnik kojega Cinestar nije volio, nego kao slavni laureat s čak šest Zlatnih arena izloženih na kućnome regalu i tabletiću. Šalu na stranu, gdje A. A. Ostojić drži Arene za «Ničijeg sina» nije poznato, no poznato je da su njegove nagrade izazvale poprilično negodovanje u krugovima same struke, nezadovoljne činjenicom kako nije nagrađen najbolji film.
Ali ta Pula, kao vrhovni domaći filmski festival, već je etablirana kao mjesto gdje žiri rijetko kad zaista nakljuca najvrednije zrno, nego prije kao mjesto u kojemu se zrcale interesi, ili se tek nagradama zorno ilustrira stečeni status i moć. Basnoslovni milijunski budžet spiska se tako u par dana na kojima paradira jednoznamenkasta godišnja produkcija, dok ostatak programa čini skrpani inozemni 'medley' kojemu je jedino zajedničko što opet zorno ilustrira osobni ukus masno honoriranih selektora, odnosno umjetničkih direktora.
Izvan te pulske sapunice, festivalska scena u Hrvatskoj, čini se da je 2008. ušla u vrijeme očekivano smanjenog rasta, ili ne daj Bože, recesije. Osim novopridošlog Plavog zuba, što je festival filmova snimljenih mobitelom, relativni novajlija je i Pssst! – festival nijemih filmova. Ostalo su sve stari i brojni igrači koji postaju sve profiliraniji, ili se naknadnim osvještavanjem cijepaju u jednako zanimljivu ali udaljenu braću. Tako se ekipa oko Filmskih mutacija, raspolovila na 'čiste' Filmske mutacije i Subversive Film Festival, te donijela udvostručavanje sličnih programa, što u toj, avangardnoj domeni, može značiti samo plus za gledatelje. Razlog svega toga je u činjenici da je korporativni financijski zagrljaj nekima bio teško probavljiv, ma koliko se na kraju T-comovih kolača svi najeli. Filmske mutacije odlučile su tako reći zbogom sponzorskome novcu, što je smanjilo komfor, no ne i sam festival. Jedino što je zaista bilo naporno u svemu jest opsesija revolucionarnom 1968. godinom, koja se 2008. nosila kao sve one jeftine Che Guevara majice – više kao modni dodatak, a manje kao autentični izraz ideja.
Ostatak vrckave festivalske scene u zajedničkom nazivniku i s najmanjom mjerom srednje vrijednosti nije podbacio, pri čemu su na začelju pomalo umorni lideri poput Motovuna, a u prvim redovima sve interesantniji Tabor Film Festival i RAF, te još obimniji 25FPS koji i dalje junačkim tempom otvara forme koje su sve samo ne uobičajene. Naravno, ove festivale mediji i struka najmanje prate, jer lakše je kampirati na Vukovar Film Festivalu i napeto pratiti hoće li se on izdići iznad distributerske revije, ili se pak odšetati do regionalno važnog Sarajeva, gdje ima fešte, filmova i skandala, i to uvijek u zajamčenom obimu. Ipak, složio se netko s time ili ne, festivali su postali mjesto odmaka od nakaradno komercijalnog kino repertoara, gdje caruju kokice i skupi holivudski projekti, dok se multipleks-kultura lagano uvlači u sve pore. Trenutak svjetla ili neke bolje budućnosti za sve koji ne pristaju gledati film s pauzom ili uz pratnju četa drečećih tinejdžera, dogodio se početkom godine, kada su konačno opet odškrinuta vrata Kina Europa, dvorane koju je samo čudo spasilo od toga da ne postane neka nova ispostava kakvog šoping-lanca.
Prostor je još uvijek derutan i projekcije još uvijek prizivaju tehnički manjkav duh 80-tih, no program je osvježenje, čak i kada se tek samo nadopunjava na Zagreb Film Festival. Tako su u kina dospjeli zanimljivi naslovi, poput dokumentarca o Ekatarini Velikoj ili bugarskog neo-noira «Zift», no nažalost, s manjim interesom publike od onog na samome festivalu. U 2009. godini valjalo bi još prevladati jedan nepotreban klišej: dobri filmovi morali bi se, a i mogu se vidjeti izvan kruga festivala. Ljudi koji se na ZFF-u i sličnim mjestima otimaju za ulaznice, mogli bi to činiti i kad isti film stigne na repertoar. Isto tako, možda u budućnosti, hrvatski film bude gledan i bez da na njega pljune katolički redikul. Kino Europa moglo bi postati i stanje svijesti, ne samo dvorana u Varšavskoj. Ali to su, možda, tek puste novogodišnje želje.
Željko Luketić
|
|
|
