| u ovim krajevima niti jedne sekunde ne smijete pomisliti da ste netko - interview dalibor matanic - vip movies |
| Srijeda, 02 Rujan 2009 11:24 | |
|
Dalibor Matanić, interview Od mladog buntovnika s Akademije dramskih umjetnosti postali ste ugledan redatelj koji za skoro svaki objavljeni film dobije priznanje od kritičara i suradnika. Koliko dugo ste gradili svoj redateljski put i kako to da je ljubav prema režiranju reklama postala sporednija stvar u vašem životu? Bez obzira što sam uživao u studentskim danima na Akademiji i ekipi koja me okruživala, jedva sam čekao da što prije krenem s pravim poslom. Najbitnija stvar u bilo kojem poslu jest niti jedne sekunde pomisliti da ste nešto bitno. Sa svakim novim filmom morate se restartati na nulu i kretati od početka, samo tako postoji šansa da iz filma u film radite kvalitativni korak naprijed. Reklame su mi iznimno bitan trening za analizu vremena, frameova i općenito disciplinu, tako da ih ne stavljam na drugo mjesto već u jedan radišni paralelni svijet. Kratkometražni film "Tulum" zadnje je vaše ostvarenje, a postigao je velik uspjeh. Gdje je nastala ideja za film, koliko ste dugo pisali scenarij i kako je bilo snimati film u gradu u kojem je rat ostavio velike otvorene rane? Nakon prvog dijela omnibusa 6/6, "Suše" koja je iznimno dobro prošla po cijelom svijetu, mislili smo da ćemo vrlo brzo snimiti preostale dijelove, no novac i ostali klasični razlozi ispriječili su se ažurnom završavanju omnibusa. Nakon "Kino Like" gdje sam uložio dosta emocija, osobnih detalja, jako puno energije, osjećao sam da je jako bitno čim prije snimiti novi film. I sva ta želja mislim da se osjeti u "Tulumu" čija je ideja dosta stara, no tokom vremena se razvijala, postajala sve preciznija. Sjećam se magičnog ugođaja na prvom izdanju Vukovar film festivala gdje smo stisnuti na šlepu gledali neoštru projekciju "4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana" i nikome to nije smetalo. Sve su to detalji koji inspiriraju za snimanje i na kraju reakcije ljudi iz tog kraja na film mislim da najbolje govore da smo s "Tulumom" pogodili nešto nesvjesno što su svi oni proživjeli. Kakvi su bili uvjeti za rad, osim nesnosnih vrućina? Kratki filmovi u Hrvatskoj rade se u oskudnim uvjetima. Ne razmišljajući npr. o ikakvim honorarima, bilo nam je bitno da snimamo na 35mm, da osiguramo pristojne tehničke uvjete. Volim rad na terenu jer onda ekipa zbilja funkcionira kao na maturalcu, što naročito glumcima pogoduje da se maknu od privatnog života. Vrijeme se na terenu multiplicira i ako imate samo 5 dana za snimiti film, tih 5 dana se udvostručuje jer ste apsolutno cijelo vrijeme u tome. A znamo da noćni život u tim krajevima nažalost nije bravurozan. Vrućinu smo prenijeli na sliku, htjeli smo da se ta žega osjeti u kadrovima. Kako birate glumce za filmove? I kako ste znali da je Leona stvorena za ulogu koju je igrala u filmu "Tulum"? Što se tiče castinga, nema pravila. Ne volim masovne audicije jer se tamo glumci osjećaju vjerojatno poput stoke, ovaca koji odmjeravaju jedni druge. Rađe proučim sve ljude koji se hoće baviti tim poslom i onda krenem u "jedan na jedan" akciju. Uvijek govorim ljudima nek mi se jave, ta mentalna datoteka je uvijek bitnija od sakupljanja po dvoranama. Što se tiče omnibusa, htio sam Leoninu nevinost, nešto dječje, neiskvareno koje nam otvara svoju intimu. Sad kad gledam "Sušu" i "Tulum", divno je vidjeti kako Leona sazrijeva. Kakvim ritmom idemo, bit će lijepo gledati njen starački seksipil u zadnjem dijelu omnibusa. Seksi bakica Leona... Zadnje priznanje bilo je ono iz Sarajeva za film "Tulum" koji je osvojio Srce Sarajeva za kratki igrani film. Izjavili ste kako je pobjeda bila slatka. No, kako se, osim slatkoće, redatelj osjeća kad uz veliku i jaku konkurenciju uzme nagradu drugim redateljima "ispred nosa"? Nemam u sebi tu vrstu odmjeravanja. Svi ljudi koji rade filmove znaju koliko je to krvav posao, tu nema poze, tu nema statusa, samo rad. Lijepo je dobiti nagradu kad su u konkurenciji jaki filmovi, onda to posebno godi. Jedino gdje znam zarežati su žiriji na Puli gdje se svako malo događaju gluposti od strane žirija, onda likovi svojim nemuštim odlukama znaju pokvariti radost stvaranja filma i mislim da je jedini put da pulski žiri bude internacionalan. Najprestižniji europski filmski festival ugostio vas je bok uz bok s najboljim redateljima današnjice, a vaš je već spomenuti film "Tulum" bio prikazan u konkurenciji "Tjedan dana kritike". Da li ste se na festivalu sprijateljili s nekim od redatelja/glumaca i da li pripremate nekakvu suradnju? Komunicirao sam sa gotovo svim autorima i vidite da su to ljudi koji poput vas, svatko u svojoj sredini nailazi na iste probleme, prepreke i pokušava ih preskočiti. Volio bih pomalo otvarati filmsku suradnju sve više prema van što uključuje naravno i glumce i projekte. Tematski, mislim da živimo u tako nepredvidljivim krajevima koji su nepresušno vrelo ideja i inspiracija. Dobro za filmove, loše za svakodnevni život. "Kino Lika" je po meni jedan od boljih hrvatskih filmova, fotografije u filmu prenose iskrene emocije, glumci su odlični? Koliko je bilo potrebno da pronađete osobu koja je bila spremna odraditi scene seksa sa svinjom? Krešimir Mikić je zaslužan za otkrivanje divne, hrabre osobe zvane Areta Ćurković, oni su zajedno radili neke projekte u Osijeku. Jedino što kod glumaca apsolutno ne podnosim i s takvima ne radim, jest nedavanje filmu, nesposobnost da se do kraja otvore materiji. Areta tih problema nije imala i njena hrabrost može biti uzor svim drugim kolegama. Kad su je neki lokalni ridikuli vrijeđali, lijepo je bilo gledati kako su ljudi i u Hrvatskoj i u svijetu stali u njenu obranu. Upravo smo neki dan prikazivali film na jednom festivalu u Italiji gdje je publika tražila ekstra projekciju filma da bi dodatno ovacijama nagradila Aretu. Koji vam je draži film? "Tulum" ili "Kino Lika"? Znate da na ovo pitanje nećete dobiti odgovor u jednom smjeru. Svaki film je nastao u određenom vremenskom kontekstu i svaki film nosi maksimum mog davanja u tom trenutku. "Kino Lika" je satkana od intimnih detalja i ponosan sam na nju. "Tulum" je nešto nesvjesno i obožavam ga, drago mi je da sam i u Cannesu i u Sarajevu, a i na ostalim festivalima osjetio kako s njim granice između dugog i kratkog filma polagano nestaju. Kako vaši hrvatski kolege reagiraju na vaš uspjeh? Koji su njihovi komentari na vaš rad i okarakterizirajte mi hrvatsku filmsku scenu? Svi znaju moj stav o grupama, udrugama, klikama. Ja sam se maknuo od bilo koje mogućnosti da me itko stavi u neku grupaciju. Srećom i promjenama generacija nastupaju normalniji odnosi gdje svatko radi svoj posao i podržava ostale u njihovom koliko to može. Uvijek ponavljam da možda tu neće biti nekih velikih prijateljstava, ali će klima barem biti zdrava. Kad me okružuju Antonio Nuić, Zvone Jurić, Goran Dević, Ogi Sviličić, Kristijan Milić, a onda i starija garda poput Vinka Brešana i ostalih, onda se čovjek osjeća na zdravom terenu. Nikad ne razmišljam previše lokalno, no s ovim ljudima situacija je zdrava. Postoje i oni drugi likovi, no s njima tako i tako, ni u životu van filmova ne bih pio kavu. Da li smatrate da bi se Hrvatska trebala odmaknuti od ratnih tema? Jer većina naših filmova bazirana je na ratnoj tematici. Mislim da se u zadnje vrijeme itekako odmakla od ratnih tema. No ne možete izbjeći ratne nuspojave koje svaki dan vidimo oko nas. Za Hrvatsku je najzdravije da snima aktualne filmove makar do kraja razvili neo-crni val. Najgore bi bilo raditi turističke filmove ili na silu uguravati populizam. Hrvatski film je ozdravio i sad ga ne treba banalizirati. "Crnci" su primjer dobrog anti-ratnog filma, zbilja šteta što nije nastao prije. Dobro bi u ovim krajevima opterećenim politikom bilo vidjeti double-bill projekciju "Crnaca" i "Ordinary people" Vladimira Perišića, dva slična anti-ratna filma, jedan iz Hrvatske, jedan iz Srbije. Što po vama kvalitetan glumac treba imati? Koje su odlike kvalitetnog glumca? Glumački poziv je po meni jedno od najgorih i mentalno najtežih zanimanja na svijetu, zato toliko obožavam glumce. Kao glumac morate se svakodnevno nuditi naokolo i pri tom biti svjesni da kako vrijeme prolazi, da i vaš fizički izgled stari. Bitno je da glumci glume da bi pomjerali granice. Bitno je da to rade, ne da bi uživali u statusu osoba koje prepoznaju na placu već da napreduju. Vidim puno mladih ljudi koji kroz sapunice odlaze k vragu, imaju preveliko mišljenje o sebi, a opus im je baziran na smeću. Srećom, vidim i puno mladih ljudi koji se uspješno nose sa svim egzistencijalnim problemima i ne prestaju raditi na sebi. U posljednjih par mjeseci dobili ste uistinu puno nagrada, da li vas je to promijenilo kao redatelja i da li ste, napokon, dobili dojam o veličini svojeg imena? Ponavljam, u ovim krajevima niti jedne sekunde ne smijete pomisliti da ste netko. To znači smrt. One sekunde kad se opustite u umjetnosti, gotovi ste. Ja radim kao konj i to mi je jedini put. Veseli me što toliko normalnih ljudi reagira na filmove i ima potrebu prići. Kojeg bi holivudskog glumca i glumicu htjeli imati u svom filmu? Megan Fox, Scarlet Johansson, Angelina Jolie. Nije loš trio, ha, ha. Toliko ima zanimljivih lica u tom ušljivom Hollywoodu da čovjeku pamet stane. Philip Seymour Hoffman npr. Ili kao staromodan tip da naglasim svoju vječnu želju za duetom Linda Evans & Burt Reynolds... Da li nagrada Oscar ustinu toliko znači za glumački svijet? Ili je to marketinški potez koji se dobro prodaje u svijetu? Oscar je totalni politički korektan marketing. One godine kad nisu dali Paul Thomas Andersonu Oscara za režiju "Magnolije" mogli ste vidjeti kakvo ziheraštvo kolo vodi. Glumcima nagrada pomaže u njihovoj daljnjoj hollywoodskoj karijeri, no to je sve postalo prepatetično i mislim da će se na kraju cijeniti oni glumci koji nisu dobili tu nagradu. Kad je "Chicago" dobio Oscara za najbolji film, definitivno sam prestao gajiti nade da tu nagradu dobivaju zbilja najbolji holywoodski proizvodi. Nije bolje ni s nagradama za strani film, sramota je da Hanekeov "Cache" zbog proceduralnih zavrzlama nije bio nagrađen, isto tako i Mungiov "4 mjeseca, 3 tjedna, 2 dana"... Koji su vam sljedeci radni potezi? Ne odustajem od namjere da u siječnju 2010. počnem sa snimanjem "Majke asfalta". Treba mi zima u Zagrebu i ne želim da se to pomiče za onu iduću godinu. Riječ je o uznemirujućem filmu o vremenu u kojem živimo i o kultu obitelji koji se nepovratno raspada. Veselim se što se novi film bavi aktualnim. Karla Andrić
|
|
| Last Updated ( Srijeda, 02 Rujan 2009 11:32 ) |
