Ponoć je. U stanu na četvrtom katu još nenaseljene zgrade u Novom Zagrebu već se satima odvija potresna obiteljska drama. Mare sa sedmogodišnjim Brunom očajna bježi od suprugova bijesa znajući da će blagdane dočekati na ulici. Nemoć, agresiju, očaj i konačni slom mlade obitelji posve mirno promatra pedesetak nijemih svjedoka, oko kamere i redatelj čije je ime i prezime već odavno postalo sinonim za izvrstan domaći film. Dok radoznalo promatramo verbalno nadmetanje dvoje glavnih glumaca Marije Škaričić i Janka Popovića Volarića pred nama oživljava na Solunskom filmskom festivalu nagrađen scenarij „Majka asfalta“ koji se u vještim redateljskim rukama Dalibora Matanića upravo ovih dana seli na filmsku vrpcu.

Nestrpljivi čuti što nam je nova ovoga puta pripremio, Matanića zaustavljamo u kratkoj stanci između snimanja dviju scena nagovarajući ga da nam otkrije sadržaj scenarija koji s Tomislavom Zajecom postupno stvara već nekoliko godina.

– Priča je dijelom inspirirana novinskim člancima o ženi koja je u dva navrata spas od agresivnog supruga potražila na ulici. Zanima me ta vrsta filmova u kojoj dominiraju emocije jer mi se u današnje vrijeme svaki filmski eskapizam čini pomalo bedastim. Najteže je vjerno prikazati stvarnost i stvoriti nešto potpuno iskreno, a upravo mi je to cilj – objašnjava Matanić i priznaje da su mu u pretvaranju scenarija u film posebno pomogle upute i opaske rumunjskog scenarista Răzvana Rădulescua, jednog od članova žirija koji mu je u studenom prošle godine na solunskom festivalu dodijelio nagradu Balkan Film Fund. Iako tematiziranje raspada građanskog braka na prvi pogled ne prati kontroverznost tipična za njegove ranije projekte, Matanić se novim filmom, kaže, ne udaljava od svoga prepoznatljivog rukopisa.

– Uvijek me intrigiraju odbačeni ljudi, bila to neugledna sitna blagajnica, dvije lezbijke, gluhonijema slikarica, dečko koji boluje od AIDS-a, ljudi u nekom izoliranom selu ili majka s djetetom koja u blagdansko vrijeme kada se svi hvale humanošću završi odbačena bez pomoći – objašnjava Matanić otkrivajući nam da je glumačku postavu, koja osim sedmogodišnjeg "čuda od djeteta“ Noe Nikolića broji čak četiri filmska debitanta, "upikirao“ već prije godinu dana.

– Marija je od naših prvih studentskih suradnji neopisivo napredovala i danas je među troje najboljih hrvatskih glumaca, a za Janka, kojemu je ovo prvo filmsko iskustvo, pravo je vrijeme da krene u ozbiljnije vode. Znam ga već dosta dugo i znam da ima snage za nešto mnogo jače od sapunica. A Krešimir Mikić? Bez Kreše je očito nemoguće snimiti bilo koji film – šali se Matanić i popis glumaca popunjava još trima filmskim debitantima: Lanom Barić, Juditom Franković i Ozrenom Grabarićem. Dok redatelj dogovara posljednje detalje iduće planirane scene, glavni nam muški glumac Janko Popović Volarić otkriva dojmove o svojoj prvoj filmskoj ulozi.

– Uvijek su mi jako zanimljivi ti muško-ženski odnosi pa me uloga nesretnog Janka koji frustraciju iskaljuje bijesom i agresijom privukla od prvog trena, a izvrsno mi odgovara i način na koji Dado režira film. Svi vrlo brzo shvatimo što želi, a takvom se redatelju lako prepustiti i dati do kraja – objašnjava Popović Volarić, a s njim se slaže i Ozren Grabarić koji u Matanićevoj „Majci asfalta“ ima ulogu Jankova financijski situiranog, ali također duboko nezadovoljnog najboljeg prijatelja Ozrena.